Elixa je bila inženjerka kraljevske mornarice Kraljevine Horugve gotovo od kada je znala hodati pa sve do zadnjih trenutaka.

Njene ideje bile su svemirske, no njene ruke su ih izvodile s lakoćom. Kapetan kraljevske mornarice ju je primjetio kako krade bakar na ulicama Munjave, sa kovačkoga štanda. Nije ga zaintrigiralo samo to što djevojčica od deset godina krade bakar, već i to na koji način to izvodi. Tog dana Elixa je sa ulice prešla u barake kraljevske mornarice.

Do svoje petnaeste godine napravila je već mnogobrojne izume, među kojima su bili snažniji harpuni, noževi koji izlaze iz oplate broda, no jedan izum nikako nije mogla dovršiti. Bio je to tajni projekt Horugvine mornarice, a ona ga je vodila - leteći brodovi. Kako je znala izmišljati stvari od prije nego je znala hodati, jedino veće od njene inteligencije bio je njen ego u vezi izuma.

Komercijalizacija topova je krenula, svaki brod se počeo opremati topovima, otkriven je lakši i brži način izrade topova. Svi uspješni Elixini dosadašnji izumi postali su zastarjeli u jednom danu. Jedino što ju je moglo spasiti je izum letećeg broda, no godinama joj to nije pošlo za rukom. Počeli su ju iz dana u dan ismijavati. Govoriti joj kako jedna klinka gnome napravila jednim izumom veći pomak nego ona svim svojim izumima skupa.

Elixa je napustila ratnu mornaricu sa samo jednim naumom - ubiti inžinjerku koja je komercijalizirala topove. Njena osobnost je krenula izlaziti na vidjelo, od nevinog podmuklog djeteta, postala je čisto zlo koje se pretvaralo da je sva nevina i slatka. Njen plan je bio uklopiti se među gnomove, kako bi lakše pronašla inžinjerku Mori. “Sprijateljila” se s njome te ju hladnokrvno ubila kada joj se pružila prilika.

Napravila je prsten koji ju je pretvarao u gnomea, dao joj fizički izgled i karakteristike tih malih gnjusnih bića. Učila se ponašati poput njih, zaigrano, veselo, skakutavo. A jedino o čemu je zapravo razmišljala su bile dvije stvari, leteći brod i kako ubiti Mori.

Nedugo nakon toga započela je svoju avanturu sa KKK-om od početka - do prve smrti, nakon čega su je oživjeli u Novom Gradu u hramu boga Vecne uz pomoć Pikutikovog svećenika. Zahvaljujući admiralu horugvičanske mornarice koj joj je davnih dana dao diplomatski imunitet te osiguranje da će živjeti. Time počinje njeno razdoblje otplačivanja duga Horugvi za njen život. Gotovo danonočno radi što zbog toga što je radoholičar, a što zbog toga što ju admiral pritišće da osmisli nešto novo. Nešto što će šokirati svijet. Upravo te rijeći su ono što joj je dalo ideju. Te je napravila BuzzBritvu. Ogromno oružje nalik na top kojeg se puni raznim električnim magijama i/ili velikim kotačem u podpalublju broda koj ima najmekšu vuku koja tari o mnoštvo metalnih šipki. Osim toga osmislila je BuzzSending što je naprava koja pomoću malo elektriciteta može poslati poruku na isti takav uređan stotinama kilometara daleko.

Admiralu Horugvičanske armade je bio zadovoljan tim izumima no bio je zadovoljniji još jednim blagom koje mu je dovela. A to je znanje o Jeleni, takozvanoj Teuti. Njegova dugogodišnja potraga tom informacijom bližila se kraju.

Jedno jutro probudili su ju zaštitari i rekli joj da mora sa admiralom na put, da testiraju BuzzBritvu. Veselo se spremila i krenula prema luci gdje ju je čekao maleni sail boat koj će ju prevesti na ni više ni manje nego admiralov Man of War. Kada se približavala Man of Waru primjetila je da je u pratnji još dvadesetak do zuba naoružanih fregati. Izrazila je svoje nezadovoljstvo činjenicom da je BuzzBritva postavljena na brod koji ima topove, i upozorila je da bi to mogao biti potencialna opasnost kako se barut i njeni izumi ne slažu najbolje. No brzo je bila ušutkana od samog admirala. Pitala je gdje idu testirati to novo oružje. On nije htio odati lokaciju, rekao joj je samo na jedno specifično mijesto koje misli da vrti sve konce ovogaa svijeta.

Elixa se jedne noći iskrala iz svoje sobe da pregleda zapise o kursu ili namjeri ili ičemu što bi joj dalo do znaka koju ološ će sada spaliti. Možda nekog Cormatirskog heroja, možda napokon osvoje Vivec, možda idu presjeć izbjeglice iz gragale. Ono što je našla ju je lagano šokiralo. Poruku od Porina (gradonačelnika Črnje Mure) da je uhapsio Jelenu te da očekuje svoju isplatu od milijun dukata. Isprva se iskreno veselila obaranju Črnje Mure. Sve dok ju admiral nije bacio u brodsku tamnicu i naredio pogubljenje tren kada se dokaže da njeni strojevi rade. Rekao je Ako radi, ne smijemo dopustiti da opet pobjegne i izda naše tajne drugima.

To joj je bila zadnja plovidba. A kako je njen život završio detaljnije je opisano u Bitci kod OK koralja

Niska gnomica svijetlije puti sa kričavo crvenom poludugom razbarušanom kosom koja je na mjestima spaljena od raznih kemikalija. Nosi crni kaput sakapuljačom te mjestimice kožni oklop. Na leđima joj je ogroman stroj nalik samostrijela kojeg zove Špranjek. Na remenu ima malu bilježnicu i komadić ugljena u koju skicira svakava čudesa. Iz tobre na leđima joj gotovo ispadaju nacrti za nove izume.

Relativno niska humanica svjetlije puti i dalje poludugom crvenom kosom. No tijelo joj je prekriveno ožiljcima i diskoloracijama kože od starih rana. Nosi uski kožni oklop na kojem je pričvršćena pločica na ramenu za montiranje malih automatskih naprava za gađanje, bljuvanje vatre ili lječenje koje nosi sa sobom oko pasa. Uz ta tri automatona nalazi se i mala bilježnica s ublgljenom.

Sam izgled joj se nije znatno promjenio osim što je pustila kosu da joj naraste i svezana je u neurednu punđu. To jest nije se promjenio ako se zanemari da joj kompletna desna podlaktica fali, a na mjestu nje se nalazi čarobna ljubičasta ruka koja nosi nekakvu neobičnu rukavicu. Njen kožni oklop i crnu odjeću zamjenila je horugvičanska inžinjerska odora. Bijela košulja i zelene hlaće. Oko pasa joj se nalaze njea tri automatona no više nema traga maloj bilježnici. Njen pogled je prazan kao da je svu svrhu u životu izgubila. Šteta tako mlade osobe koju je nagla slava pa visoka isčekivanja iscrpila. Tek navršenih dvadeset i pet godina a već izgleda kao da je šezdeset ih ostavila iza sebe.