Nakon (pre)skupe večere kojom nam je častila firma Rumgobbler Balkan Transport d.o.o vratili smo se u Pijanu avanturu i tamo kroz mudrost alkohola odlučili koja nam je sljedeća destinacija, svetiše božice Wee Jas .. wu hu. Ajde ajde možda kenjam previše koliko loše može biti.

Iz centra grada zaputili smo se prema sjeveru, tj. bogatiji dio grada koji ima svoje sekundarne zidine. Gospon zaštitar nas je lijepo uputio prema svetištu, na tom putu vidjeli smo puno fensi kuća ( Teuta i Kapetan su garant smislili način da te plemiće odriješe teškog tereta koji im se nalazi u kućama ). Napokon dolazimo do parka gdje se nalazi groblje i vjenčana hala, sada ima smisla kada je tata govorio mami da će ga u grob strpati.

Park je tematski prilagođen božici ili ti ga svako malo njen simbol, Leara je kao malo dijete krenula lupati po vratima i naravnoooo ona su se sama otvorila, predivno. Božici se mora priznati, ima fanatične vjernike ali ima smisla za uređivanje svetišta. Donji dio predstavlja smrt a gornji je predivan i simbolizira ljubav ( da od muke sam čak nešto zapamtio o Wee Jas ). Kada smo se spustili dolje dočekao nas je crni tepih i na kraju još jedna hala s 8 vrata i kipom božice na sredini.

Leara se valjda pomolila i popričala s božicom i nakon malo molitve odlučila napraviti pretres nad ostatkom ekipe bez pitanja, jako nepristojno! Na kraju se ispostavilo da rukavica koju smo zaplijenili u skrovištu Zlatnog bureka drevni artefakt boga koji je suprotstavlja Wee Jas. Brzinom munje krenula je prema sefu gdje se te stvari čuvaju, pokušao sam ju zaustaviti čarolijom da barem objasni što se događa ali bezuspješno. Zanimljivo je da je magija uspjela, ali trajanje je bilo veoma skraćeno. Sada kada bolje razmislim nešto kao sjena nas je pratila, možda se moja odlučila vratiti :O

Nakon tog umm zanimljivog iskustva vratili smo se u Pijanu avanturu malo odmorili i nastavili svojim poslom. Leara je imala još dan lekcije rađenja ljekovitih napitaka, Teuta je proškicala skladište kraj vojarne, a Beograd i ja smo otišli do knjižnice u centar. Majke mi okrenuo sam se na 5 sekundi i uspio je skoro srušiti zgradu, dao sam jadnome knjižničaru 15 zlatnika za popravak i kapetan je uzeo knjigu o vukodlacima, valjda ima problema s buhama.

Kako se počelo mračiti po neznam koji puta smo se našli u alkoholnoj ustanovi, tada se počelo dešavati sve i svašta. Veliki broj zaštitara je krenuo prema istoku i vrata su se krenula zatvarati. Prijatelji mravci su bili slabo upoznati sa situacijom, na kraju se čini da sam rekao nešto što ih je natjeralo na revoluciju ?!

Ostatak ekipe htio je iskoristiti manjak sigurnosti da ode u nabavku, ja sam se zaputio u smjeru buke. DOBRO DA SAM GLAVU ŽIVU SAČUVAO, ogroman kamen s katapulta me skoro sravnao sa zemljom, grad je pod opsadom i ne izgleda dobro. Brzo sam se našao s ekipom i nakon kratke rasprave smo odlučili ne započetki vojnu karijeru. Gagbak i ja smo otišli po našu kočiju i zlatnike, a Leara i Teuta su zadržala zaštitare da ne zatvore vrata.

U trenutku inspiracije kao vojni konj proletio sam preko grada i u zadnju sekundu smo napustili Solitude. Uf to je bilo blizu, sada pravac Ašpergeri i onda lagano do našeg broda.

Pakian, navigator broda Rumgobbler

<---Prijašna sesija————————————————————————————————————————————————Sljedeća sesija--->