Onaj bidan batelant već je u zoru jedva dočeka naslađivat se ča nismo ča ošli. Al čim se kapo vratio sa rutinske provjere stanja podnih dasaka sa dozvolom ismijali ga sa broda ka klauna ča i jest.

Posli sam poslala Dordola u kupovinu, al duša mamina je to malo ukenjala, a ča sad bit će i ovi jeftinjaci od alata valjda dobri. U međuvremenu Pakian je otišo unovčit naše žetone i začudo vratio se s lijepo hrpicom pineza. Nisam čula kako, al poslije je nagrađivo onu svoju beštiju pa ću pretpostavit da je sve ukrao. Pokupia je i putem neku skitnicu, al o tome ću posli. Kapo je napravio još par bombi, poslužit će kad drugi put zaboravim kupit kugle.

Prije partanja mislila sam da bi bilo dobro ispitat vještine moga galeba sa malo sparinga. Ono ča nisam očekivala je da će me razbacat po palubi ka balun za picigin. Al ajde bia je onako sportski kako kažu pa će mi samo nedilja dana tribat da dođem sebi umjesto dve.

Usidrili se u prvi grad ča smo naletili, al takva ozeba noćima da se čak ni ja nisam bunila. Opskrbili se nužnom logistikom i čak pokupili novu kuharicu putem. Opet neki fanatik, valjda ih kapo skuplja. Naš gost zvan Stipe nam je ispriča svoju proturatnu priču, možda će i bit neke koristi od njega. Morat ću ga malo pritisnut prije nego napusti brod.

Nakon par dana, ča da nema leda bi bilo vrlo ugodne plovidbe, naletili smo na neki brod zapeo u ledu. Probala sam po standardnom protokolu uspostavit kontakt, al očito njihov kapo kad je kupio brod, posadu tražio po kanalu, jedan lulaviji od drugog. Odlučili smo da bi mi pamentije upravljali njihovom imovinom pa su uslidili žestoki pregovori uz domaću paštetu koji su završili vrlo pogodno za nas nakon što je cijela njihova posada odučila ostavit sve i preselit se negdje na jug uz pomoć Dordola. Dušica se stvarno iskazo danas.

Dalje plovimo prema Rivačegu, friško opskrbljeni i koju dasku na pramcu lakši.

Bosun Rumbgobblera

<---Prijašna sesija————————————————————————————————————————————————Sljedeća sesija--->