Ovaj bog originalno je pripadao domeni Oluja gdje je služio kao pandan Talosu. Talos bi bio zaslužan za kratke, ali moćne oluje dok je Procan stvarao slabija nevremena koja bi trajala danima. Nakon smrti Perunovog prethodnika odmiče se od panteona oluja i postaje bog prirode.Prevrtljiv i tankih živaca, ovaj bog kroz svoje postojanje nije stekao puno prijatelja. Čak su mu i odnosi sa starim prijateljem Talosom zahladili od kada je promijenio domenu.

Procan izgleda kao divovsko ljudsko tijelo načinjeno od isprepletenih oblaka punog lišća, granja i perja. Okružuju ga mnogobrojne ptice koje na njemu grade gnijezda te stoga rijetko mijenja oblik.

U folkloru najčešće se spominje u viđanjima pomoraca koji bi u magli ugledali sijenu starca ili diva negdje nasred mora, što često znači dobru sreću. Rijeđe spominje se njegov bijes u obliku nebrojenih jata ptica kako bježe od nadolazeće oluje.

Najčešće molitve Procanu dolaze od strane mornara koji ga mole za pogodne vjetrove koji bi im osigurali da brže prevale svoj put. Također, ljudi, a najčešće djeca, mole se upravo njemu kada se brinu o kakvom ozlijeđenom ptiću. Njegovi svećenici su poznati po kompliciranim ritualima koji uvijek uključuju rijetka leteća stvorenja.

Postoji legenda o tome da je njegov simbol kompas jer voli svojim vjetrovima pomoći izgubljenim mornarima. Istina je vjerojatnije da u takvim slučajevima to radi iz frustracije nad nesposobnošću navigatora, a ne ljubaznosti. Priča se da je davno u jednom takvom ispadu otpuhao brod iz starog svijeta u totalno drugu stranu čime su humani otkrili Zlatno Otočje.