Najstariji spomeni ovog boga nastaju punih deset tisućljeća p.n.s. Originalno samo bog ratnih osvajanja, ali potaknut promjenama unutar samog panteona rata shvaća da rat nije sam sebi svrha.

Najstariji spisi o Davoru spominju ga kao njegova ratnog prijatelja, ali Davorom promjenom iz boga krvoprolića u boga časnog ratovanja nastaje razdor među njima. Također, Hextorovo gomilanje sljedbenika čime nadjačava Banea dalje gura Banea u promjenu strategije. Od tada Bane teži efikasnijoj uporabi svojih sljedbenika te strožoj, čak i tiranskoj organizaciji svoje hijerarhije.

Preferira oblik dvoglavog diva sa četiri ruke. Jedna glava je gotovo orkovskog izgleda sa dugom crnom kosom spletenom u dredlokse. Druga lići na neviđeno debelog vilenjaka, s jednim iskopanim okom. Prateći trend druge glave, debeli, masni, salasti sve su opisi koji bi ga najbolje opisivali. Ovog boga ipak ne valja podcjenjivati, usprkos izgledu nije nimalo trom. U jednom paru ruku nosi luk i strijele, a u drugom srp i čekić simbolizirajući da je stalno spreman na bilo kakav okršaj. Budući da ne nosi oklop tijelo mu je prekriveno ožiljcima od bitki kroz koje je prošao.

U mitologiji se najčešće nalazi u izvorima drugih bogova kao protivnikom ili zlikovcem koji stoji iza nekog problema. Izravni izvori od strane njegovih podanika rijetki su, ali uglavnom opisuju njegove bitke i osvojeni plijen, uvijek uz zdravu dozu strahopoštovanja.

Svojim podanicima rijetko direktno daje moć, ali uvijek obećava da će ih pripremiti da sami otmu ono što istinski žele. Strogost organizacije ove crkve pruža sredstva, znanje i ljudstvo svojim podanicima, nudeći im veleban zemaljski život ukoliko ima dovoljno odlučnosti izboriti se za njega. U zamjenu Bane traži slijepu odanost u životu, te pogotovo u smrti jednom kad se priključe njegovoj velikoj vojsci.

Glavni izvori odanosti njegovih podanika su strah i pohlepa. Primarno privučeni vjeri iz želje za osvajanjem slave ili jednostavno nečega tuđeg, rijetki živi napuste njegovu crkvu. Upravo visoko unutar hijerarhije Baneove crkve nalazi se red plaćenih ubojica poznatih po svrgavanju čitavih dinastija. Iako je njihovo postojanje upitno, strah od njihove osvete za svetogrđe ili neposlušnost, itekako je stvaran.

Upravo zbog preferencije da koristi ratne zarobljenike kao radnu snagu za izgradnju velebnih utvrda - svojih crkvi, ovog boga često nazivaju zaštitnikom trgovaca ljudima.