====== Sesija 19 i 20: “Gubitak i dobitak”======

Konačno imam vremena ponovno zapisati događaje. Toliko se toga dogodilo da nije normalno. U Hänchenflügellu smo dočekali restaurirani Rumgobbler, zajedno sa  našim papirima, legalni smo sada. Elixa je međutim izgubila sve što je imala. Sve zbog naše glupe greške... Ubrzo nakon toga smo se našli u društvu novih kompića, jedan (karizmatični?) Tiefling i jedna... mačka... Da, zvuči kao bajka.
Upoznali smo Foxyja u domu penzionera, koji je Roxyjev brat. Uspjeli smo ga nagovoriti da nam pomogne sa prikupljanjem posade. Dok smo ga nagovarali je Tiefling već okupio ljude, nije mi još uvijek jasno kako te smo brzo probrali kroz njih sve i odlučili se za neke. Također sam uspjela nagovoriti jednog od čuvara da se pridruži posadi.

Isplovili smo krenuvši prema sljedećem odredištu, ali nas je presreo veći brod zajedno sa velikom posadom i nekim pimpom od kapetana, majstor je htio da radimo za njega i da ubijamo neke jadne brodiće... yea right.. Mislim da je također spomenuto da je dio Odreda zlatnog bureka. Sranje. Uglavnom, nakon toga što su nam ukrcali brod i pustili nas, odlučili smo ne pratiti njegove zapovijedi i kabum... bačve broda su počele eksplodiravati, nekako smo uspjeli sankcionirati to te smo jedva na jedvite jade došli na neku obalu.

===== đedo jakov oproštaj =====


Nakon cijele noći rada na brodu Rumgobbleru đedo Jakov osjećao je kako mu snaga curi kroz prste. Krenulo mu se mantati te je sjeo na pod. Umornim glasnom zahvalio je posadi na plovidbi te usnuo po zadnji puta. Legendarnom moreplovcu i brodolomcu Crnome Jakovu ovo je bila posljednja eskapada. Ovo je bio san iz kojeg se neće probuditi. No njegove priče vječno će pratiti posadu. Zabavu sreću i nesreću koju je ovaj stari mornar donio posadi još će godinama more pamtiti.

Taman kada se posada pripremala zbrinuti tijelo svojeg dobrog starog prijatelja, njegovo tijelo krenulo je svijetliti te se prepolovilo i izokrenulo iznuta van. I sičušnog i krhkog starca izašao je kao iz kakune zmaj. Zmaj tamno sive boje sa rubovima ljuski posmeđjelim i rascvjetalim od ruzine koja ga je krenula nagrizati. Željezni zmaj pogledom u posadu Rumgobblera zahvali svima na ugodnoj posljednjoj plovidbi za njegovu personu. Zahvali na iskustvima i prijateljstvu. Te se okrene i uputi prema nebu. Kakve još brojne avanture čekaju ovog rijetkog zmaja u njegovoj budučnosti samo DM zna.

Na obali smo cijelu noć krpali brod koliko smo mogli, u oko nam je upala neka špilja odlučili smo istražiti. U špilji smo zatekli avanturiste koji su se jako pogubili, imali su ugovor od avanture.hr, što nas je potaknulo da istražimo dalje. Thalia se sjetila da je ova špilja jako poznata u ovim krajevima i da nitko još nije otkrio njena blaga. Tokom istraživanja naletili smo na puno paučine, pauka i pokoji mimic. Jelena očito nije baš najpametnija kad joj je 2 puta ruka zapela za jedan od njih. Thalia ju je uspjela spasiti na isti način svaki put. Skočila joj je na ramena i odrezala dio Mimica sa njenom rukom tako da se može odvojiti.

U špilji su tema bili vjetrovi na moru, zajedno sa nekom zagonetkom. Kada smo ulili vodu u neku rupu, čuo se klik. Izgleda da moramo tražiti rupe i točiti vodu u njih, ili tako nešto. Također smo vezali uže kako se ne bi zagubili u labirintu. Što je bilo jedna od najpametnijih ideja koja je ova družina ikada imala. Skužili smo strane svijeta, orijentirali se, razbijali zidove i sada hvatamo vjetrove... i ne, e mislim prdeže.
Ovo pišem u kratkoj pauzi koju imamo, jer nas već sve bole noge od šetanja po ovoj špilji.

Hvala blaženoj božici Wee Jas što nas čuva kroz cijeli ovaj put

**Learah**



[[hr:5e:sesije:sesija_18|<---Prijašna sesija]]------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------[[hr:5e:sesije:sesija_21|Sljedeća sesija--->]]