Dragi dnevniče,
I am writing this report. Hah! Vidiš malo sam i vilenjački naučila od prošlog puta. Uglavnom, prije dan i pol krenuli smo iz črnje mure do vilenjačke države švercati, od svih stvari… hlače… Vilenjaci su razočaranje.
Pakian je navigirao, još uvijek mislim da on nema pojma šta radi, ali nemam pravo pričati o tome kada i ja isto nisam dobra u plovljenju. Barem Jelena zna što radi, a ni Bagdadu nije strano. Đedo nas je počastio svojom pričom o švercanju i malo je prigovarao jer mu nismo rekli da hlače švercamo, eeee moj đedo…
Nakon natjeravanja po moru, odnosno bježanja od mornarice Whiteruna, uspjeli smo se „ušuljati“ u luku te su nas pregledavala samo dva čuvara.
Nisu uspjeli pronaći skrivenu prostoriju u kojoj su bile skrivene hlače. Poslali smo Jelenu da pronađe kontakta u gradu te nakon dosta zbunjujućih uputa od našeg kontakta uspjeli smo se dogovoriti za šverc. Sranje, nisu nam dali da se previše mičemo s broda, uspjeli smo hlače ugurati u brod za spašavanje kojeg smo istukli ko bahatog cigana.
Nakon toga, teži dio, prolaz kraj dva čuvara ispred broda, koji pregledavaju svaku dlaku na našim glavama. Uz Jeleninu pomoć zapričavanja čuvara, (ahh kako mi je žao što to ja nisam mogla napraviti, ali mi vilenjački još ne ide dovoljno dobro ☹), Beograd i ja smo uspjeli odnijeti brod za spašavanje (hehe) u luku na „popravak“.
Sve je pošlo jako glatko nakon toga, osim što smo skužili da nismo dobili sve novce, PAS MATER VILENJAČKU. Ahhh što god, samo da ne moram gledati te izdužene uši i face više. Trenutno se vraćamo u Črnju muru. Viču Mahala sa palube? Što?! PAAAAAKIIIJAAAAAAAAAAAANN!!!!!!!
Do idućeg pisanja
Learah <3
<---Prijašna sesija————————————————————————————————————————————————Sljedeća sesija--->