Rivačeg, imao sam osjećaj da je samo običan grad, međutim moje mišljenje se ubrzo promjenilo.
Uletili smo u luku kao bogatun u kučku u Črnjoj Muri. Obavili smo kratki shopping i nakon toga smo se zaputili puteljkom, vidjeli smo fensi zgradu, sa fensi kočijama ispred i zlatnim drškama!!!
Ne očekivajući previše zaputili smo se unutra, kada smo kročili kroz vrata, moja čeljust je dotakla pod. Odlučili smo se razdvojiti i uživati kako tko šta hoće.
BIlo je puno katova sa razno raznim sadržajem, kapetan i ja smo se zaputili na kat sa društvenim igrama. Kapetan mi se uvijek činio kao tradicionalan čovjek, a čini se da sam bio u pravu jer je od svih igara tamo, odabrao šah… međutim bio je dosta dobar u šahu. Nakon toga sam pitao grupu ljudi kako igrati Ratni čekić 7D, činila se zanimljiva igra, ali malo je kompliciran. Uspio sam pobijediti nekog veterana igre. Rekao je da je samo sreća, međutim imam osjećaj da je ostao paf kada je vidio koliko brzo učim. Osjećao sam se pametnije nakon ovog iskustva.
Nakon toga sam otišao na najgornji kat na “društvene igre”, hehe. Dobro smo se podružili :). Međutim preskupo sam ju platio, u pičku materinu.
Odvedeni smo kroz cijeli ovaj labirint soba sa “vlasnicom” objekta do jedne sobe, gdje smo upoznali pravog vlasnika objekta. Ogromnom ZMAJA! Ponudio nam je da izaberemo neke stvari sa hrpe u zamjenu za vječno služenje njemu, klasična shema, ništa posebno, bio sam odmah za, međutim ostatak posade je bio malo više oprezan, ali na kraju smo odlučili biti njegove kučke jer je frajer jebeni zmaj.
Nakon toga, sparing. Mislim da smo ga uspjeli dosta dobro izranjavati obzirom na to da je on jebeni zmaj. Imali smo zaštitu kada smo pali od strane “vlasnice”. Nakon sparinga pronašao sam u hrpici zlata neke bočice koje izgledaju kao napitci za liječenje, međutim, zapravo su napitci za smrt, odnosno otrov. Biti će korisno kad tad, siguran sam.
Dordol
Kasino je bio kao san svakog umirovljenog kapetana, mjesto gdje se okreću novci i pije alkohol, ali istovremeno. Pri samom ulazu preuzimali su me piratski instinkti, iako nisam nikad bio nasilan kao neki od kolega u piratskoj profesiji, došlo mi je da pokradem sve te bogatune u kočijama, i da si ukradem malo zlatnog rukohvata (vidio sam da je i Jelena imala istu ideju hehe). U kasinu sam se odlučio obući u modu svoje “mladosti”, bio sam u crnim hlačama, crvenoj majici sa tregerima i zelenom fedorom. Bio sam spreman za barenje konobarica. Izgleda da je sreća bila na mojoj strani kada nas je došla poslužiti halfing konobarica; no iako sam bio zagrijan i Dordol mi je opalio šamar koncentracije, barenje nije uspijelo. Iskušao sam se u šahu nakon dugo vremena, i iako nisam pobjedio veteran me pohvalio da mu nitko već dugo nije oduzeo toliko figura. Nakon toga osjećao sam se pametnije. Pakian i ja smo se odlučili iskušati na automatima, i skoro smo dobili, skoroooo. Bio sam stvarno blizu, vidjet će oni slijedeći put, sve ću im pare pokupit. Kasnije sam ponovno vidio svoju konobaricu, no pravila se da me ne poznaje :’(. Nakon sparinga sa zmajem, odlučio sam se za nagradu uzeti Dark steel shield (istog materijala kao mač Sudac tame). Također, uspostavilo se da je otac vilenjakinje koja radi za zmaja, zapravo poznati pirat Bjelooki. No ona toga nije svijesna.
Nakon kolektivnog šoka u kojem smo ostali kada smo pobliže vidjeli Bakreni Rivačeg zaputili smo se na nama najdraži teren, a to je birtija. Nakon kratkog zagrijavanja i kapetanovog pokušaja šprehanja konobarice razišli smo se svatko na svoj kat.
Jelena i ja smo svratili do zvjezdarnice na krovu zgrade. Osim velikog teleskopa tamo se nalazila i nekakva “naprava” koja je čini se prikazivala naš svijet ( 1. kuglica do velike ) i još 12 kuglica kako kruže oko velike kuglice. Zajedničkim mentalnim sposobnostima ( nemamo toga baš puno ), da je ovo veliko Sunce. Jelena je prva gledala na teleskop a zatim me naučila kako se bolje snaći u orijentaciji po zvijezdama, ajde priznat ću joj dobra je učiteljica. Da nema nje oko bi si iskopao sa onim šestarom iz navigacijskih alata.
Nakon toga Jelena se otišla opustiti a ja s kapetanom u dinamičnom i nadobudnom tandemu krenuo prema kasinu. Beograd i ja smo skoro dobili, skorooooo. Još par dukata i malo sreće garant bi im uzeli lovu. Uh a onda je uslijedio vrhunac večeri ( ? malo sam izgubio pojam o vremenu ), gospođa Rivačeg odvela nas je do gazde ove ustanove… iiiii to je bio drevni bakreni zmaj Rivačeg. Nakon sklopljenog posla odradili smo “laki” sparing, pa ajde i dobro smo se držali ali jedno vrijeme sam vidio troduplo. Na kraju smo mogli odabrati i nagradu, uzeo sam neki magični pojas i kamene loptice koje idu s njim, gospođa Rivačeg objasnila mi je kako u te kamene lopte mogu pospremati svoje ljubimce :D
Nakon kratkog razmišljanja pozvao sam Pufleka i odlučio spremiti ga u loptu. Tamo je sigurniji, možemo se duže družiti a čini se sam ovaj puta za stalno vratio svoju sjenu.
Zmajevi imaju odličan ukus za kuhinju. Svaka čast!
<---Prijašna sesija————————————————————————————————————————————————Sljedeća sesija--->