Nakon brze nabavke, isplovili smo iz Rivačega nekamo prema otocima Horugve. Tijekom putovanja Jelena je lovila ribe na svoj način, blažena bila - pomoću bobica i strijelo-psa (one strijele koja se vraća kada fućka). Čak je ulovila dosta za vrhunski fiš paprikaš. Putem smo prošli blizu Pilboro Porta. Bilo je lijepo opet vidjeti trgovačke brodove, ali dojam su kvarili ostaci potopljenih brodova. Pakian i Kapetan nešto smjeraju u svojoj prostorijici. Što god da rade, uzrokuje postupno opadanje obrva. Nadam se samo da nas neće sve slučajno potrovat.
Dor’dol po brodu nanaša neke smrdljive čizme i izgleda jaaako zamišljeno… ili omamljeno “mirisom”… hm… Jelena puca po jedrima. Valjda je skrenula od toliko kopna. Jadno dijete. A ja sam čitala o bogovima. Zasad mi se čini da su svi izmišljeni osim Jezuša. Ali, ako postoje, ovi bogovi smrti su mi sumnjivi. Ne samo zato što sam ja poslanica boga života, već nekako imam dojam da imaju veze s ovim čudnim događanjima u svijetu.
Nakon devet dana plovidbe, Pakian je veselo uzviknuo da smo stigli! Nemoguće da smo već kod otoka… I bila sam u pravu, bili smo iznad nekog potopljenog broda. Lov na blago! Uzbudljivo! Pakian je zaronio kao morski pas i stvarno pronašao brod ispod vode. Zove se Plavi rubin. Navodno je to jedan od tri broda koji su otkrili Novi svijet! Oh i kapetan mu je bio daltonist. Zanimljiv detalj i odmah je naziv broda jasniji.
Svi su stavili par kugli oko vrata kako bi lakše potonuli do broda, a Pakian me pretvorio u veeeelikog morskog psa - morsku baku! Bilo je neizmjerno zabavno plivati bez straha i kretati se kroz vodu bez ikakvih problema. Čak me ni križa nisu bolila! Da bar mogu ovako stalno. Jelena i Gagbak su našli neke škrinje i bačve pa sam ih odnijela na površinu gdje ih je ostala posada podigla na brod.
Morska Klarisa i suhi Mago
<---Prijašna sesija————————————————————————————————————————————————Sljedeća sesija--->