Uh, istina je da Andautonija izgleda ko da je vrijeme stalo ali bome znaju partijati. Nakon cijelonoćne fešte počeli smo skupljati posadu i naše stvari razbacane po gradu, Beograd i Dordol pokazali su izvrsnu koordinaciju bacanja stvari u zid taverne, komotno bi mogli u cirkusu raditi. Nakon nekih sat vremena skupili smo koliko toliko čitavu posadu i taman kada smo se dogovorili da ćemo još malo ubiti oko Šajun je odvezao brod i krenuli smo isplovljavati. Nikome, a ni njemu samome, nije bilo jasno zašto je to ali jebiga kako je tako je.
Kako se nikome nije dalo živjeti a kamoli upravljati brodom pozvao sam veteransku postavu vjeverica da na kratko preuzmu kormilo. Jao ti malci su me gro puta spasili, jednom su me vozili od Bredona do Pilbor Porta ( malo se feštalo po putu ). A kaj da vam velim put je bio malo dosadan, doduše više prometa nego očekivano radi rata prema jugu. Tek negdje 7. dan putovanja na brod su nam se ukrcali časnik i 9 ljudi iz Horugve, naravno i ovi ne vole ne ljudske rase.. nazivaju nas kmetovima. Rekli su nam imamo 2 dana da obavimo kaj trebamo u Nartu a nakon toga klasika uže i lagano istezanje u nedogled.
Nakon kaj smo zaobišli zaštitni zid ugledali smo kameni grad uskih ulica i luka punih raznih brodova, vidi se da su luku gradili iskusni ljudi budući da su birtije odmah uz rivu. Jelena je izvadila svoj popis i krenula u nabavku, prije nego je nestala napisao sam joj par dodatnih stavki koje mi trebaju ( brzopotezni alkohol i umf su prvi korak uspješnog pregovaranja ). Nakon kaj smo saznali da bi bilo dobro da imamo trgovačku dozvolu bacio sam se na posao nabavke toga i plovnih karti. Karte sam našao u Lučkoj kapetaniji i tam me čovjek upozorio da ekipu iz državne službe.. prije je trebalo ove u državnoj službi upozoriti da ja dolazim he he.
Malo izviđanja, koja čaša vina i kimanja glavom dobio sam sve potrebne informacije i vezu preko koje mogu doći do dozvole u par sati. Do broda sam došao ko da branim titulu prvaka u trčanju na festivalu Pi®at-a, kapetan mi je kroz polu san predao papire, rekao koje 3 osnovne grane trgovine želimo i dao blagoslov ovaj mislim punomoć. Gospodična koju sam upoznao u birtiji prozvala me preko reda predao sam sve potrebne papire, kada je spomenula pečat oblio me hladni znoj ali teta na šalteru se iskazala i rekla da će nam izraditi pečat.
Pokupio sam sve papire i još samo sutra ujutro moram doći po pečat, uz negodovanje velikog reda ljudi koji čekaj svoj red izašao sam van i pobjedonosno krenuo prema birtiji koju je Otem našla. Nakon puno noći morao sam reći ne cuganju zato kaj sam rano ujutro s kavom morao doći do državne službe. Na jednu ruku mi je i žao, Teuta se skompala s nekom upušenom ekipom dostavljača, kapetan i baka su ju krenuli tražiti zato kaj su mislili da je u nevolji. Na kraju su nabavili 30L pelina ( moram poraditi na svojem rukopisu ), kesu i besplatnu nadopunu zaliha u Črnjoj Muri i naravno rukovali se za uspješnu buduću suradnju. Kao što sam rekao prije, alkohol i kesa su prvi korak uspješnog poslovanja.
Nakon previše godina ustao sam se prije podneva, opet nabacio šprint po kavu i sempre drito do državne službe. Gospodična me čekala na stražnjem izlazu i uručila mi službeni pečat Rumgobbler Transport d.o.o -a ( malo sam fulao ime firme ali kaj se tu može ). Ah simpatična je ta gospodična.. samo da nije totalni rasist ko i cijela ova blesava država. Naravno morao sam otići u Lučku kapetaniju i pohvaliti se svojim uspjehom, za informacije kako sam tako brzo uspio nabaviti dozvole lokalni prodavač je po malo višoj cifri otkupio 2 topa koja vozimo od početka ove avanture.
Ostatak vesele družine sreo sam po putu do državne službe, mirisali i izgledali su kao da su bili na Gragalsom Kikiriki festivalu. Brzinski smo se morali skupiti i zacrtati kurs za Črnju muru kako nas ne bi naučili vezati mrtvački čvor. Po mojim izračunima za 18ak dana smo na našem odredištu ako se nešto ne des.. i zabili smo se u plutajući grad. Ajde ovaj puta je brod ostao čitav, neki čudni zmijo ljudi i Merfolkovi su nas došli ispitivati iz koje smo župe i želimo li trgovati. Pokušali smo im uvaljati onu prastaru balistu s Plavog rubina ali uz nekoliko strijela otjerali su nas dalje. Neki ljudi stvarno nemaju bontona, prvo se u magli voze bez svjetla i onda nas tako otjeru pft.
Pakian, navigator broda Rumgobbler
P.S: proslavili smo Dordolov rođendan, oni bedaci iz ljekarne zovu se Zarada d.o.o i postoji puno teorija zavjere oko Filipa Otoka
<---Prijašna sesija————————————————————————————————————————————————Sljedeća sesija--->