Sesija 52: Sinovi razmetni vraćaju se kući (ili Bakicu će herc strefit*) *radni naslov

Neka mi dragi Jezuš pomogne, srce će me izdati. Ovo putovanje prema Črnjoj Muri je puno šokova. Nakon Satane što mi je zaposjela Jelenu (i nakon što sam se pobrinula da se vrati u pakao gdje i pripada), uvidjela sam da još uvijek nisam dovoljno pripremljena na sva zla ovoga svijeta. Jedva smo se izborili s tim demonom, ali Jezuš nas je čuvao. Hvala mu na nebesima. Kako bih se bolje pripremila na novo opsjedanje demonskih beštija, odlučila sam se okrenuti vječnom znanju u knjigama. Pronašla sam strašnu informaciju da je Jelena mogla zauvijek ostati pod utjecajem tog zlotvora da ju je kontrolirao duže od jednoga dana. E nećeš, demonski balegaru! Moju dječicu ne dam! Hvala Jezušu, sve magije i sjećanja su joj se vratila što znači da je egzorcizam uspio. Prvi šok bio je navod u knjigama koji kaže da postoji još uroka koji su trajni i kojih se teško osloboditi. Moram ponoviti građu o egzorcizmu. Ovo se ne smije ponoviti.

More nas na daljnjem putu nije štedilo. Svi smo iscrpljeni, ali NEKI očito još uvijek imaju dovoljno energije za raditi gluposti. Opet šok za moje staro srce! Pakijan, Bog ga blagoslovio, je odlučio povući ručicu u potpalublju Halata bez da zna što radi. Već sam krenula moliti misleći da ćemo svi eksplodirati. Ali, nismo. Ispada da je brod opremljen za bitku i da iz njega izlaze noževi za borbu s drugim brodovima i zaštita za predivna stakla na palubi. Imao je sreće da je dobro završilo. Črnja Mura je predaleko za plivati do nje. Oh i na Halatu je bilo nešto dragog kamenja i oružja, pa su si dječica međusobno podijelila. Meni su dali dijamante da uvijek budem spremna za Molitvu vraćanja u život. Neka ih Jezuš blagoslovi, ne želim koristiti te dijamante još dugo.

Kažu mi da smo napokon blizu te slavne Črnje Mure. Jedva čekam vidjeti taj grad kojeg toliko hvale. Sigurno je prelijep i pun lijepih zgrada i divnih ljudi. U Črnju Muru su dječica očito naumila ući tako da se najave nezaboravnim pothvatom. I definitivno su uspjeli. Ovaj grad će još duuugo pamtiti brod koji je razrovao dok kao da je polje repe. Rumgobbler se u svom stilu zaletio u dok i došao do sredine dužine doka te ostao tamo. Valjda su od umora mislili da je to parkirno mjesto samo za njih. Halat se pristojni i gospodski sparkirao u blizini bez imalo štete. I naravno, pravili smo se da ne poznajemo ove tulavce što su upravo pokušali doći skroz do gradskog trga s brodom. Ako me herc nije strefil sad, neće nikad. Tako smo lijepo pristali, a ovi na Rumgobbleru su očito bili prežedni da uspore.

Zato smo svi odmah s brodova potrčali u krčmu. Ovo je navodno posebna krčma jer su dječica imala poseban stol rezerviran samo za njih. Mora da su učinili nešto divno za vlasnika. Roxy je bio presretan što ih vidi. Pripremio je čak i posebne sobe za njih. Dječica su sigurno učinila nešto predivno kada uživaju toliko poštovanje. Naravno da su se Pakijan i Jelena bacili na natjecanje u pijenju s nekim strancem. Pakijan je pokazao jasnu dominaciju. Možda ne zna pristati s brodom, ali itekako zna piti. Hm, možda je to dvoje povezano. Ja sam se vratila na brod da se dječica zabavljaju bez brige o brodovima. I opet šok. Usred noći su neki prokletnici odlučili opljačkati Halat. Sram ih bilo, krasti od jadne starice. Ali preodgojila sam ih ja uz Jezuševu pomoć. Moj divni pištolj je odlično odgojno sredstvo za Jezuševu djecu koja su zastranila. Pokajali su se i pobjegli. Jezuš je uvijek govorio da je najgore napadati ranjive i slabe. Stid ih bilo.

Ujutro smo s Jelenom otišli do nekakvog sirotišta. Dočekala nas je Jelenina stara prijateljica Ileana koja vodi sirotište koje se zove “Maresilvam”. Zanimljivo ime. Je li moguće da je to povezano s gospođom Maresilvam? Uživala sam igrajući se s dječicom i slušajući njihovu radosnu ciku. Djeca su blagoslov. Jelena je bila jako ozbiljna cijelo vrijeme. Ne znam zašto nije bila sretnija što vidi staru prijateljicu. Ileana i Jelena su nekamo otišle na samo jer je Jelena morala razgovarati s nekime. Nadam se da je sve u redu. Vratila se ozbiljna bez riječi i samo smo otišli. Nešto ju jako tišti. Dat ću joj malo vremena pa joj ponuditi pomoć i podršku.

Neka nas Jezuš čuva u ovom čudnom gradu, vidim da me čeka još šokova.

šokirana Klarisa

Brojač dana od zadnje nesreće: 1

<---Prijašna sesija————————————————————————————————————————————————Sljedeća sesija--->