Prije odlaska u Črnje Mure, mudro smo odlučili kupiti knjigu o baba rogama da ne srljamo kao guske u maglu. Nismo našli o baba rogama, ali jesmo o baba jorgama, poslužit će svrsi. Taman kako smo izašli iz južnog izlaza grada, sreli smo Jožeka. Kaže da sadi orah koji će služiti kao prolaz do Pilbora. Mi još nismo ni kupili kočiju a orah je narastao iznad Pakijana. Ti travari imaju neko ludo gnojivo.
Odlučili smo da na treba kočija, i iznajmili smo jednu na 7 dana za 5 dukata po danu. Ukupno 30 dukata hehe. Konj je vidio bolje dane, ali bit će dobar za prijevoz guski, ovaj djece. Na putu prema Feru, već kako je pao mrak, u daljini smo vidjeli vatru. Poslali smo Jelenu da istraži o čemu je riječ. Kada se Jelena nije vratila neko vrijeme poslali smo Pakiana. Ispostavilo se da su naletili na mačku. Zove se Akeno, i rekla je da traži svoju izgubljenu kćer. I nju je istraživanje navelo da krene prema Feru. Odlučili smo se pridružiti oko njene vatre nepozvani. Gor dol je cijelo vrijeme čitao knjigu o babama jargama, no nismo sigurni da ju je zapravo čitao. Nekako je bio zbunjen na svako naše pitanje. Za to vrijeme ja sam skupio drva da ne smrznemo do jutra, a Pakijan i Jelena su uhvatili vepra.
Po noći su opet bili vjetrovi magije. Sljedeće jutro smo sreli čovjeka kojeg je Pakian vidio u drevnoj bačvi ruma, malo smo ga ispitali, no rekao nam je sve kaj već znamo.
Ispada da je Dordol zapravo čitao knjigu, jer nas je educirao s ne baš zabavnom činjenicom, babe jarge se mogu teleportirati u druge dimenzije ako se osjete ugroženima po život. I ili će biti samo jedna, ili su tri, nema između. I otporne su na skoro sve ne-magično oružje i otporne su na skoro sve elemente. Jelena je bila dobra i posudila mi je srebrni bodež, s njime izgledam kao princ koji je prerano ušao u pubertet. U Feru smo pronašli prazno polje gdje je nekad bila kuća, seljaci su nam objasnili da je ovdje nekad bila kuća od gospođe s guskama. I nestala je preko noći. Doslovno nema nikakvih tragova, ali Jelena i Pakijan uporno govore da tragovi od kokoši vode u šumu. Nije bilo nikakvih tragova no i čorava koka jednom mora pogoditi zrno. Kad su me podigli na ramena zapravo jesu bili tragovi kokoši koji vode prema šumi, ali nisam siguran da li to oni samo nisu stvorili da si spase dupe.
Šetajući kroz šumu, prateći “tragove”, naletili smo na jezero s otokom, i kućom na sredini. I još jednom koja hoda. Ovakvi prizori bi me čudili da nismo u lovu na vještice. Za plan napada Jelena se zamaskirala u jednu od vrsta babe, a Pakian u gusku. Mi smo čekali u zasjedi.
Plan nije uspio, Jelenu je malo bocnula baba. Ukratko nakon izašla je i druga baba. Ali to znači da postoji i treća baba. U jednom trenutku sam naprasno postao stvorenje veličine miša. No u jednom trenutku to sjećanje prestaje i proživio sam cijeli svoj život u natrag, sjetio sam se konobarice u Rivačegu, naše prve plovidbe s Rumgobblerom, promaknuća u dokapetana na Seawolfu, svojeg djetinjstva na Green Havenu… I nakon toga se sjećam samo bijesa. Kao u snu sam s posadom istraživao neki podrum gdje sam osjećao miris tih baba. Skoro smo ju zaklali, no zavarala nas je i pobjegla u drugu dimenziju.
Nakon borbe, kada sam se vratio svojim osjetilima, rekli su mi da su se guske pretvorile u djecu nakon kaj je zadnja baba nestala, sveukupno 15-ero djece. Akeno je pronašla svoju kćer. I u podrumu kuće su vidjeli cijelo dno podruma kako je puno malih kostiju. Učinili smo veliku uslugu cijelom otoku kada smo ih riješili baba, one kao da su bile u poslu s Agrogorom.
Noć je ponovno donijela vjetrove magije, veće nego inače. Nadam se da se uskoro vraćamo na more, ovo kopno me čini melankoličnim.
Kapetan Gagbak
<---Prijašna sesija————————————————————————————————————————————————Sljedeća sesija--->