Voloska

Voloska je nepokolebljivo božanstvo truda, rada i zajedničke snage. Štovana u selima i gradovima, Voloska utjelovljuje svetu vrijednost napornog rada koji se ne obavlja za slavu, već za dobrobit svih. Voloska bdije nad poljoprivrednicima na polju, graditeljima na skelama, pa čak i nad teglećim životinjama - svima koji rade s iskrenom namjerom.

Voloska se često prikazuje kao orkovska žena širokih ramena s rukama jakim poput željeza i kožom boje suncem ugrijane zemlje. Kosa joj leprša poput rastaljenog metala, isprepletena užarenim žarom, a oči joj sjaje postojanim svjetlom kovačnice. Nosi ogrtač sašiven od jute, kože i izblijedjele tkanine - darove radnika koje štiti. Ruke su joj žuljevite i snažne, uvijek prikazane usred rada: podizanja, oblikovanja ili krpanja. Gdje god hoda, trava se rosi sitnim kapljicama znoja.

Voloskini sljedbenici vjeruju da svaki zamah čekića, svaki poorani red i svaki postavljeni kamen doprinosi nevidljivom temelju društva. Kaže se da daje snagu umornima, izdržljivost odlučnima i zaštitu onima koji rade ne samo za sebe, već i za svoju rodbinu i vrstu. Nepoštovanje tuđeg rada znači vrijeđanje same Voloske, a oni koji iskorištavaju druge često otkriju da im se sudbina raspada pod teretom njihove pohlepe.

U ruralnim zajednicama kaže se da Voloska hoda poljima u jutarnjoj magli, a njezini otisci stopala ostavljaju male cvjetove u tlu - blagoslov obilne žetve za one koji ustanu prije sunca. Kovači često ostavljaju topli žar na svojim nakovnjima preko noći kako bi Voloska mogla ugrijati ruke ako prođe. Također se vjeruje da kada životinje dobro rade uz ljude, to je zato što je Voloska uspostavila vezu povjerenja među njima. Djecu se uči da ako pomognu bez da ih se pita, Vareth će im posvetiti ruke sitnim sjajem koji mogu vidjeti samo dobra srca.