Sesija 37: “Oživjeli Broz, nestala inžinjerka i negodovajuća posada”
Kapetanov Dnevnik dan pitaj boga
Napokon smo došli u Pilbor Port i pristali na vez najbliži birtiji. Bilo mi je čudno zašto je taj vez bio prazan, no odmah je Pakian uskočio da nam da konteksta. Jedva da smo sišli sa broda kad po svuda čujemo kako se spominje neki Broz, nama to nije bilo baš bitno no Pakian se pretvorio u detektiva. Našli smo nekog lokalca kojeg ispituje inkivizor; nikad nisam vidio inkvizitora pod više stresa, velike krvave oči, histeričnog glasa i dobio je mucavicu… kaže da je to sve jer pokušava pronaći duha. Uspjeli smo ga otjerati, i lokalac nam se predstavio kao Dodigog, no njegovi napušeni drugovi češće ga zovu Stari prdonja. Objasnio nam je kako je Broz uistinu živ, iako su ga svi vidjeli kako je obješen prije 8 godina. I napušio je Dordola, oči su mu prestale izgledati kao oči, tko mu kriv kad odmah traži najjače sranje. Pakian nam je objasnio da bi bilo dobro posjetiti Broza jer bi mogao imati posla za nas. Odveo nas je pred neku stračaru koja je samo izgledala napušteno, jer kad je pokucao javio se neki gnom sa iritantnim glasom (moji sunarodnjaci sa kontinenta jednostavno ne znaju normalno pričati ugh) i upitao za lozinku, na što mu je Pakian odogovorio da nema lozinke. Kakav mahniti momak je ovaj Pakian, stvarno nije bilo lozinke. I tako smo ušli u najneočitiju utvrdu ikad, gdje nas je dočekao Broz u svom viteškom oklopu. Uspostavilo se da se on i Pakian znaju od prije, i da je Pakian imao bliski susret s omčom. A ono najzanimljvije je da je taj Broz zapravo samo prevarant jer je pravi Broz mrtav; ovaj Broz je zapravo inkvizitor koji ga je uhvatio i koji je prestao raditi za inkivicziju jer je smatrao da nije adekvatno nagrađen. I tako je postao alfa diler Pilbor Porta, ali to skužio sam ga, pokušava od sebe stvoriti sveca koji je spasio Pilbor Port od anarhije. Prodali smo mu 4 topa iznad cijene i dobro zaradili, i još nam je ponudio da mu nabavimo inžinjerku. Također kad je čuo da mi plovimo Rumgobblerom rekao je da su njegovu inžinjerku prevozili na Rum-transportu… Mislim da su svi originalni članovi posade doživjeli heureku, mi smo ti koji smo onu pijanu večer kada smo postali samostalna posada, promijenili ime broda… No Jelena ga je uvjerila da mi nismo isti brod hehe. Rekao je da će nagrada za pronalazak inžinjerke biti citiram : “ova kočija je tek početak”, no to me naljutilo, mi smo moreplovci i ponosni pirati a on nama nudi tamo nekakva prljava sredstva za prijevoz na tlu. Htio sam mu samljeti tu kacigu, i bi, da u uvtrdi u nas u tom trenutku nije bilo upereno 30 samostrela. To je bilo sve od pregovaranja.
Na povratku u brod, posada je vidjeli kolike smo količine zlata unijeli u brod i tražili su Dordola da im omogući 1000 dukata da podijele između svih njih. Vidi ti ove zelene, ni 6 mjeseci na brodu a dio bi profita, ovo je bahato i za piratske standarde. Izpregovarao sam s Dordolom da će oni dobiti 300 dukata a on 200 da ih drži u redu. No naravno, zašto bi običan pirat mogao lijepo živjeti kad se mora naći neki poštenjačina da mu pokvari planove. Dordol je dao i svoj dio posadi, i time dobio moj gnjev, jer je posado priklonio sebi a ne upravi i kapetanu. No to smo brzo riješili, Dordol razumije koliko je integritet bitan na brodu. U budućnosti kada budu neki veći profiti dogovorili smo da posada odmah dobio sitan (ali prevelik) dio profita.
Nakon toga Pakian nas je odlučio odvesti u svoje selo, i za to smo iznajmili kočiju.
Kapetan Gagbak
<---Prijašna sesija————————————————————————————————————————————————Sljedeća sesija--->
