Ovaj puta smo stvarno završili u Črnjoj Muri, bravo ja :D. Kako tradicija zahtjeva otišli smo posjetiti Roxija i saznali da je otkupio birtiju, čini mi se da smo i mi malo zaslužni za to. Poslije toga odlučili smo da je vrijeme za novi izazov i zaputili se u Avanture.hr. U zadatak smo dobili istražiti što se dešava sa svjetionikom na sjeveru kontinenta, par brodova se nasuka i odmah nastane kaos.

Kratko smo se zadržali u gradu i onda krenuli prema Kset-u, cijelo vrijeme nas je pratila magla. U selu smo naravno napravili malu pomutnju, koja kokoš pobjegla simo tamo ništa strašno, čisto da ljudi imaju o nečemu pričati. Nastavak puta vodi kroz šumu.

Nakon nekog vremena naletjeli smo na Juliju ( neka elfica koja traži svojeg dečka ili muža ne sjećam se ), malo je reći da je skrenula s uma. Počela nas je napadati ali ubrzo smo je smirili, zatim joj je Leara prodala neku priču i ona je krenula svojim putem. Naravno u tom vremenu napala nas je neka spektralna duša ali i nju smo smirili, koja smo mi karizmatična ekipa.

Dobili smo sat vremena lufta dok nas duša ne pokuša ubiti i zato smo požurili prema svjetioniku. Prizemlje svjetionika na prvu se činilo obično, ali ubrzo smo otkrili tajna vrata koja su vodila u podrum… možda bolje da ih nismo našli. Podrum je zapravo bio tamnica gdje su se nalazili već davno mrtvi mornari brodova koji su se nasukali. To nije bilo najgore od svega, već tko se zatim potrudio izvaditi organe jadnih mornara, užas.

Na 1. katu smo skoro ostali skureni, neki majstor je ugradio dvije zmajske glave koje rigaju vatru na ulazu u radnu sobu. Ali to nije nešto što dvije tave ne mogu riješiti, na stolu smo onda našli dnevnik svjetioničara. Naravno nije pričao o svojim simpatijama ili zabavnim događajima već kako je zatočio 60ak ljudi, svakom iščupao desno oko i po potrebi neki drugi organ. Također priča o isporuci ali ne gdje i kada, ali uglavnom nesmije zajebati ovu isporuku. I ispostavilo se Julija nije luda, njen dragi se nažalost nalazi na kraju ovog popisa :(

Obliveni hladnim znojem krenuli smo na drugi kat, hvala bogu prazan osim škrinja i 6 bačvi. Škrinja je na sebi imala zamku ali i to smo riješili i otvorili ju.. bolje da smo otišli na treći kat. Kakav je bolesnik ovaj svjetioničar, kipići, kockice od ljudskih kostiju i još vrećice s prahom smrljevnih kosti.

Više neznam gdje smo našli motivaciju i volju ali popeli smo se na treći kat. Ovaj puta smo ušli u prostoriju nalik dnevnom boravku. Ovdje je najčudnija stvar ploča koja sama briše i piše, tj. ponavlja priču o nasukavanju brodova i mučenju članova posade. Ostatak sobe hvala bogu bio je normalan. I šlag na kraju zadnji kat sa svjetlom i staklom. Upalili smo svjetlo i brzinski pobjegli iz svjetionika, malo je reći da je svjetioničar bolesna osoba.

Vani nas je dočekala duša koja je bila zadovoljna što smo otkrili sve informacije da ona može nastaviti svoj put u život poslije smrti. Ispostavilo se da je ta duša kapetan Dubaija koji nam je opisao kako su oni nastradali. Stvarno večer za zaborav, ali barem smo spriječili nasukavanje novih brodova.

**Pakian, navigator broda Rumgobbler **

<---Prijašna sesija————————————————————————————————————————————————Sljedeća sesija--->