Nakon što smo uspješno promijenili topografiju Drugog otoka vratili smo se u Črnju Muru, svi smo znali što slijedi i bilo je krajnje vrijeme da se pripremio za završnu borbu protiv Utvare i Agrogora.

Naš novi pajdo goblin iz Bureka pripremio je desetak komada BOOOOOOOOM bombi, nisu BOOOM BOOOM BOOOM bombe ali možda je i bolje tako. Uz pomoć svete Jegermaister bačve provjerio sam je li Rumgobbler čitav, ispostavilo se da je i kapetanu je pao kamen sa srca znajući da je 'njegovo' blago sigurno.

Ostatak ekipe odradio je svoje šoping epizode i skupa s Roxijem, Otem, Sloninom, Bixom i Gangom uputili smo se prema velikom čvorištu vjetrova magije. Moja dražesna ženica me lijepo zamolila da se vratim živ doma zato kaj joj se neda biti udovica i samohrana majka, u potpunosti razuman zahtjev. Presveta gradonačelnica Črnje Mure Teuta rekla je da će nam se pridružiti kasnije, isto to su nam poručili Rivačeg i teta Maresilvam, ne sviđa mi se kaj služimo kao topovsko meso u ovoj situaciji…

Par dana plovidbe kasnije stigli smo do predivnog zida magle gdje smo izgubili naš brod. Brzopoteznim lociranjem Rumgobblera i korištenjem magija uspjeli smo se ukrcati na palubu… ali horda zombija nam nije dopustila da slavimo dugo. Za vrijeme te bitke saznali smo da je bolje ne imati dugove kod Roxija osim ako želite da vas posjeti sa svojom sačmaricom. Nakon te bitke ušli smo u paru i ispred nas se počela formirati flota mrtvih brodova koji su izlazili iz morskih dubina.. predivno.

Usred ogromne bitke pojavio se portal iz kojeg je izašao Khun Halat s Teutom na pramcu, ljudi moji ono kaj je uslijedilo može se samo opisati ko jebanje majke. Bilo je tu zabijanja broda u brod, cijepanja glavi ko da je cijepanja cijena utorkom u K-plusu, Teuta je nestajala pa se pojavljivala a mrtvaci su samo nestajali. Kunem se u jednom trenu je počela i svirati neka epska muzika iz nepoznatog izvora, ali možda sam već bio malo umoran od bitke.

Iako smo očistili dobar dio mrtve flote činilo se ko da im nema kraja, odlučili smo pozvati Shiaru i ostatak flote Črnje Mure u pomoć, već je u mnogim epovima i pjesmama opisano kako ta žena gazi brodove sama tako da nebum trošio tintu na dodatno opisivanje. Dolazak pojačanja i njihovo stvaranje koridora za nas omogućilo nam je donekle sigurnu plovidbu prema centru ove velike pizdarije.

Ovo donekle sigurno se brzo pretvorilo u apsolutno ne sigurno kada je mrtvi kraken odlučio da se želi igrati podmornice s Rumgobblerom. Iskreno mislio sam da ćemo puno lošije proći ali bakica se pretvorila u demona i odlučila da joj je dosta krakenovih nebuloza. Za petama nam je bila fregata koja je prijetila da potopi naš brod ali onda je Dordol imao trenutak vojničke inspiracije i hrabro se bacio na fregatu. Uspio je uništiti brod i sa zadnjim atomima snage vratiti se na naš brod. Prilikom korištenja iscjeliteljske magije na njemu primijetio sam da je magija ojačana i da se moje rezerve magije uopće ne troše, to bi moglo biti korisno kasnije.

Normalno kada kraken i fregata nisu bili dovoljni ukazao se galeon koji nas je htio potopiti, u tom trenutku naš kapetan Beograd imao je trenutak vučje inspiracije. O tom događaju dan danas se priča jako malo, bilo je tu vrištanja, prerezanih grkljana, krvi, krvi, još malo krvi, puno krvi i tako dalje. Oke sada napokon imamo čisti put do centra i nekakvog otoka koji se tamo formirao.

Budući da kraken, fregata, galeon i horda hodajućih mrtvaca nije bila dovoljna Utvara je na nas odlučila poslati drevnog mrtvog zmaja veličine otoka. U trenutku panike pozvali smo Joška, možda sam mu rekao da mu je zmaj spominjao majku pa ga je to dodatno razljutilo. Uspjeli smo zaobići bitku tih masovnih stvorenja, ali prije nego što smo otplovili na sigurnu udaljenost zmaj je uspio uloviti Joška za vrat, podignuti ga u zrak i sljedeće što se čulo je sablasan zvuk pucanja vrata našeg velikog prijatelja. Kada smo pomislili da je sve otišlo vrit na nebu se ukazala srebrna zvijezda nade. Brže nego ikakav metak ili magija srebrna silueta proletila je kroz mrtvog zmaja jednom, dvaput, triput i tako je nastavila sve dok nije napravila rupičasti sir od goleme mrtve beštije. Naš spasitelj je bio nitko drugi nego đedo Jakov, bivši član posade koji je zapravo srebrni zmaj (ah da prije smo znali odabrati dobre ljude za posadu). Nakon što je ubio velikog zmaja počeo je uz pomoć vjetrova magije oživiti Joška, nismo imali vremena čekati da ritual završi pa smo nastavili prema centru.

Napokon smo došli do nekakvog čudnog otoka koji se nalazio u sredini, na mjestu gdje su se svi vjetrovi magije slijevali u jednu točku. Ali do tog mjesta i nas je stajala maaala hordica mrtvaca koja glumila živi zid do centra otoka. Teuta je odlučila testirati teoriju brzine svijetlosti i odjurila je s BOOOM bombama prema centru, Roxy, Dordol, Gagbak i ja smo je pokušali pratiti. Roxy je provjeravao čvrstoću unutarnjih organa mrtvaca, Dordol je sjekao, Beograd tukao a ja vatrenim zidom pokušao osigurati koridor za sve nas. Na kraju je bakica spasila dan tako je posvetila cijelo more, pa ona stvarno je sveta bakica :O

Otok se počeo rastapati, sve osim manjeg centralnog dijela gdje je tornado vjetrova magije doticao zemlju. U tom trenu pojavila se Maresilvam koja nas je podigla iz mora, samo je Teuta nastavila plivati prema ostatku otoka s BOOOM bombom u zubima. Sada kada smo imali ravno 20 sekundi da saberemo misli shvatili smo da Utvara želi prizvati Nerulla, božanstvo smrti. Utvara ima neku fiks ideju da pozove samog boga na zemlju, ne avatara nego stvarno božanstvo, ubije ga i zauzme njegovo mjesto. Garant želi postati bog cvijeća i dobrote, samo smo ga mi krivo shvatili…

Kako smo se približavali centru zbivanja ugledali smo Utvaru u koju su se slijevali vjetrovi magije, oko njega su bili njegovi kompići vrhovni magovi Agrogora. Maresilvam je primijetila kako je Teuta doplivala do kopna i da se sprema za bitku s Utvarom, pogledala me i podsjetila me kako Teutinim žilama kola božanska krv (to objašnjava neke stvari) koja je ključ da postane novim božanstvom. Znao sam što slijedi, krenuo sam sabirati svoje misli i sjetio se svojeg obećanja Renati, ali već sljedećeg trenutka nalazio sam se pokraj Teute.

Dok se Teuta čudila kaj tu radim brzo sam reagirao i njene ruke bacio magični svitak teleportacije i vratio je pokraj Maresilvam. Nekako sam imao osjećaj da će me taj potez koštati ali bože moj kaj je tu je. Napokon sam i ja osjetio trenutak inspiracije, zamolio sam Zlatnu Tetu za malo dodatne pomoći i krenuo u bitku. Nekako mi se prikladno bilo pretvoriti u črnog zmaja, tako da mogu rastopiti te magove i utvaru na proste faktore (kaj god to značilo, čuo sam to jednom na satu aritmetike u školi Cvjeteka). S novom dozom snage uletio sam među magove, podosta zajebana ekipa moram priznati, bit će da je Voix bio počasni član te grupe. Na kraju sam se uspio približiti Utvari, taman kada sam htio istovariti kiselinu po njegovoj faci neko bijelo svijetlo je zasjalo i tu je sve stalo.

Stvarno mi je teškom opisati što se dogodilo u trenutcima prije nego sam se pojavio na palubi Rumgobblera jedva živ, osjećao sam se ko da mi je netko odlučio prebrojati kosti i organe i usput ih polomiti. Netko mi je dobacio magični napitak nakon kojeg sam se osjećao bolje, npr. kao da me ledolomac pogodio u kičmu, ali dosta kukanja bitka nije gotova. Iiii Utvara je uspjela prizvati Nerulla na planet smrtnika… why the fuck not rekli bi drugovi vilenjaci.

Dok se božanstvo smrti pokušavalo snaći Utvara je izvadila svoj srebrni sytche koji je ovaj puta kao dekoraciju imao Plavi rubin (možda smo napravili mali upsić kada smo ga bacili natrag u more). Taman prije nego što je vrh sytche-a dotaknuo masu kostiju koje su tvorile Nerullovo tijelo posada Rumgobblera je kombiniranim snagama uspjela zaustaviti taj napad. Dordol, Roxy, Teuta i Bagdad započeli su bitku protiv utvara, dok sam ja pokušavao razdvojiti Plavi rubin i sytche. Izgledalo je kako je ekipa ulovila Utvaru totalno nespremnu, Roxy i Teuta su ispalili jedno tonu olova u njegovu facu, Dordol i Gagbak uspješno uputili dobru količinu udaraca i ja sam uspio iščupati Plavi rubin iz sycthe-a. Bate vrag pa napokon nam je krenulo, ali ne zadugo.

Utvara je uspjela uloviti našeg kapetana i u ljutnji kako smo mu uprskali planove iskoristiti njegovu glavu kao otirač za noge. Dordol je probao kapetanu dati napitak ali nije djelovao, budući da sam se u tom trenu igrao lovice s Utvarom nisam imao puno vremena za razmišljanje i odlučio sam isprobati ritual reinkarnacije. Dobio sam par trenutaka potrebnih za ritual budući da se ostatak posade Črnje Mure, Rivačegovih očiju i ostatak naših saveznika pridružio bitci. Taj ritual će promijeniti Gagbakovu rasu ali vjerujem da će mi kapetan oprostiti (osim ako bude vilenjak, onda bolje da me nema). Izvadio sam paket komponenti za ritual i rekao ajmooooo. Kapetan se probudio nepromijenjen, zahvalio mi i nastavio bitku ko da se ništa nije dogodilo, dan danas nemrem skužiti kaj se točno dogodilo. Glavna teorija je da je svemir odlučio kako je Beograd savršen ovakav kakav je i da nema potrebe za promjenom.

I da, bakica je postala Rumgobbler kako bi me vratila iz mrtvih i radila je haos pucajući iz topova prema našim neprijateljima. Brod zapravo nije zahtijevao posadu, daske koje su činile brod postale su žive i dohvaćale su kugle, barut i sve što se moglo baciti na neprijatelja. Uh draga Klariso, zadužili ste me za cijeli život, morat ću smisliti kako ću vratiti ovaj dug.

Sve je bilo spremno za veliko finale, ali falio nam je još jedan gost iznenađenja, gospon Rivačeg. Kartica za uslugu po želji je izletjela iz jednog od mojih džepova i spontano se zapalila, nebo iznad nas se dodatno zatamnilo. Drevni bakreni zmaj doletio je na svoj drugi okršaj s Utvarom i po osvetu za smrt svoje žene u bitci za Pilboro Port. Mi smo samo mogli gledati okršaj dvoje mitskih bića, ali čini se da je Utvara bila dobrano ozlijeđena od strane naših kombiniranih napada. Dok smo se mi borili protiv horde mrtvaca i Nerulla Rivačeg je uspio svladati Utvaru i poslati ga gdje već idu zli wanna be bogovi. I tako nam je 'samo' ostalo ubiti Nerulla ha ha ha.

Svi brodovi i preživjeli članovi posada započeli su koncentriranu paljbu na otok kostiju koje je služio kao Nerullovo tijelo. Sva sreća da je bakica posvetila more, to nam je dalo šansu da zapravo napravimo neku štetu. Ali Nerullovo tijelo se je polagano krpalo kostima svih mrtvaca i izgledalo je kao da se cijelo vrijeme vraćamo na početak. Cijelo to vrijeme Teuta je pripremala hitac iz svojeg nožnog barutnog ruleta, u trenutku kada je procijenila da je pravo vrijeme da završi ovu bitku rulet je sletio na crvenu boju dok se Teuta kladila na črnju.

Netko bi pomislio da ajoj kaj ćemo sada, ali kroz sljedećih par minuta sve je bilo gotovo. Intervencijom nekog višeg bića ili jednostavno uz pomoć blesave sreće to što se pištolj zakočio bila je najbolja moguća stvar koje se dogodila. Barutni rulet je ozlijedio Teutu i nekoliko kapi njene krvi ušlo je u komoru pištolja i tako je nastao “Jedno uzvišenje u božanstvo” metak. Nerullovo tijelo se napokon raspalo i masovno morsko bojište je napokon utihnulo. Teuti nije bilo traga, ali teta Maresilvam je imala teoriju kako je ona postala novim božanstvom budući da je ubila boga smrti koristeći svoju božansku krv.

Slijedilo je spašavanje potopljenih posada, pomaganje ranjenima i polagani povratak u Črnju Muru. Nakon par dana smo se uspjeli vratiti u Muru, ali Teuti i dalje nije bilo traga. Kako nalaže običaj uputili smo se prema Novoj Rodi da završimo proces oporavka. Na šanku nas je dočekala nama dobro poznata lasica Micek, naravno da ga je Teuta ostavila da čuva zalihe ruma dok je trajala bitka. No ubrzo smo primijetili da Micek nije onaj stari, iz njega je sipila ogromna količina energija. Brzo smo zaključili da je Maresilvam bila u pravu, panteon ima novu božicu i njeno ime je Teuta, stvarno ne bi bio u koži ostalih bogova u ovom trenu.

Bljeskovi i grmljavina - a možda su to ipak samo topovi. U nevjerici gledam kako bog smrti se uzdiže iz mora boje maka. Moja vrećica baruta se brzo prazni, a mrtvi i dalje samo nadiru - gmižu i uspinju se dok ogromna lubanja raste. Sada tek vidim koliko smo bili u krivu kada smo ovog licha nazivali “hodajućom smrti”. Pred pravim utjelovljenjem smrti - lich izgleda kao dječja igračka. Možda smo spriječili njegovu smrt, ali polako sumnjam da to nije bila ispravna odluka. Bog koji ti se možda osveti poslje bolji je od boga smrti ravno pred tobom - ako ga lich ne ubije kako ćemo mi?

Tko mi? Prijatelji mi padaju jedan po jedan i oni će ubrzo postati dio Nerulla, dio ništavila. Tada me nešto trzne pod nogama i skoro i ja se pridružim tom moru krvi. Nešto trzne - pa da naš brod, naša posada još se tu bori. Čak i ovo krvavo more nije pošteđeno našeg truda, nije li ga bakica ranije posvetila? Nikad se nisam bojala bakičine magije, zar ću sada kenuti? Ne, mrtvaci ispod mene ne poznaju strah, bar danas neću ni ja. Bacam mušketu na obližnjeg penjajućeg kostura i montiram nožni top na ogradu - ako neću već poslati Nerulla odkud je došao, bar ću ga malo usporiti. Udah, fokus na magiju oko mene, na magiju u meni. Koncetriraj tu energiju u metak, naciljaj negdje bilogdje iii… Pucanj! Sudbina odredila je svoje, rulet se odvrtio i moj priručni top eksplodirao je s dovoljno siline da mi rasprsne i ostatak noge. Krv i meso posvuda, moji krv i meso - to je zadnje što sam vidjela prije nego sam izgubila svijest.

Ali gdje moja priča staje, legenda moga posljednjeg metka počinje. Rulet je kompletno promjenio putanju pri eksploziji, ali nije bitno boga je teško fulati. Metak je izletio punom brzinom i iako nije bio više pojačan mojom magijom stekao je drugu, neočekivanu moć. Jureći kroz zrak okupao se u krvi moje raznesene noge, kroz moju božansku krv. Oslabljeni Nerull; ili bar njegov dio nije imao šanse. Smrt boga smrti - ne dešava se to svaki dan. Isto kao što se ne dešava da smrtnica postane božanstvo. Njegova moć se izlila u mene, ali nije me ozdravila. Božanstvo je prevelika stvar da smrtno tijelo drži u sebi - silina magije raznjela je i ostatak mog tijela. Srećom to više nije bitno - moje tjelo sada drži vjera, ništa meko ni opipljivo kao ljudsko meso. Probudila sam se u bjelini, negdje tiho i mirno, daleko od bitke, daleko od mog planeta. Tron na kojem sam se našla značilo je samo jedno - uspjeli smo, stvarno smo pobogu nekako uspjeli.

I tako kroz mnogobrojne bitke, podvale i zagonetke skupina posade Rumgobblera ušla je u povijest kao jedna od najnesposobnijih skupina mornara koji se uvijek nađu na pravom mijestu u krivo vrijeme te s jebeno puno sreće jedvite izvuku živu glavu. Ili barem tako barmen Rode 2, Rox tvrdi da je bilo.

<---Prijašna sesija—————————————————————————————————————————————–Aftermath--->