Dragi dnevniče,
Od zadnjeg pisanja se puno toga dogodilo, međutim zadnjih par dana, bila su u najmanju ruku kritična. Krenuli smo za Solitude kao plaćenici koji će štititi karavan. Zbog toga što nam je kočija bila većinski prazna utrpali smo neke stvari od ostatka karavana kod nas. Ne znam da li više tuli naš konj ili kočija od muke.

Putem smo naletili na neki ogromni kamen te se ubrzo čulo razbijanje stakla. Nakon čega smo se našli u ljubavnim odnosima izvanzemaljskih proporcija, gdje su se pridružila druga dva plaćenika te gnom koji je vođa cijele ove operacije. Da stvar bude gora, još je i Jelena naletila te vidjela što se dešava. Kapetan nije ostao pošteđen, hmm… dobro.. kad malo bolje razmislim, on je još gore najebao, umm ili ne… Konj je najebao… Ne želim se prisjećati tog prizora više.

Na prvoj stanki smo shrvani gledajući u pod pili rum te smo uzeli prvu noć staražarenja. Prva smjena bio je kapetan. Grda greška. Nije me probudio za drugu stražu. Kad smo se probudili, saznali smo da nam nedostaje novaca te smo našli kapetana kako luta oko livade na kojoj smo kampirali zbunjeno prateći jedne te iste tragove u krug… Ajme meni, zašto si ovo u životu radim.

Saznali smo od Gnoma vodiča da nismo jedini kojima fali stvari te da je još stvari nestalo unatoč našem budnom oku! Budući da su nama falili novci, a bez novaca nema ruma, odlučili smo surađivati sa gnomom i pronaći ukradene stvari. Ono debelo krme je našlo novce u nekoj daski, nemam pojma kako al svaka čast… Nakon toga, opet kiša normalno da po kiši i blatu, mi trebamo uzbrdo, konj je izdahno skoro, pa se debelo krme pretvorilo u debelog konja i vuklo kočiju. Odlučila sam se u međuvremenu pripaziti našeg konja… Desilo se čudo, proklizali su vagoni međutim zbog brze reakcije kapetana i mene uspjeli smo organizirati da ne ode baš sve u kurac. Put se nastavio mirno, uz pomoć pitončina i užadi smo na jednom uskom dijelu prebacili kolica i nakon toga konačno je bilo vrijeme za još jednu pauzu.

Opet je bio red na nama da držimo stražu, ovaj put smo se dogovorili da pazimo na to što će se događati noću, u šatoru putnika koji su platili da idu sa ovim karavanom do Solitudea su se događale čudne stvari, ruka bi izašla od nikuda, uzela stvar, premjestila ju i tako par puta. Očito je da je netko od njih krivac u ovoj priči. Vječno sam zahvalna božici Wee Jas na nevjerojatnoj moći da mogu izaći iz svoga tijela na određeno vrijeme, puno pomogne pri prikupljanju informacija. Blažena i vječno voljena bila. Iskovali smo plan kako ćemo se rasporediti u vagone kako bi mogli razgovarati sa svakim od gostiju i zaključiti tko je krivac, međutim prije toga je bio propali plan gdje se debelo krme pretvorilo u malog debelog miša. Zafitiljila sam ga kod Šefice u kola tako lijepo da bi se i profesionalni sportaši zapitali. Njegov jauk je samo dodatno zadovoljio moj ego, hehehehe.

Nakon što Pakijan nije ništa uspio pohvatati iz šeficinog vagona smo se rasporedili svako u jedan, tako dok pišem ovo put se nastavlja Štovana bila Wee Jas,

Learah <3 #SamoLjubav

<---Prijašna sesija————————————————————————————————————————————————Sljedeća sesija--->