Nakon prisilnog slijetanja u Rivačeg i provjere jesu li nam sve kosti pospojene kako trebaju biti, dječica su pričala s gđom Rivačeg. Prvotni plan bio je da se, uz Božju pomoć, Pakijanova familija smjesti u blizini Pilboro Porta jer je tamo ipak sigurnije. Pakijan je preko mene kontaktirao Broza da ga pita može li primiti njegovu obitelj. Broz je odgovorio da u Pilboru kreće rat i da nije sigurno. Jezuš Kristuš neće dati zlu da pobjedi! Pošto nismo mogli dopustiti da žive u takvim uvjetima nesigurnosti, Pakijan i Dordol su otišli zamoliti gđu Rivačeg da firbolgovci ostanu živjeti u blizini Rivačega. Dopustila im je da ostanu, ali uz uvjete da poštuju zakone i da ostanu na zemljištu unutar danih granica. Dobili su divan komad zemlje južno od Bakrenog Rivačega.

Dordol je nekolicinu firbolga odveo u nabavku alata, hrane i ostalih osnovnih stvari kako bi mogli započeti svoj novi život kako Gospod zapovijeda. Kupili su volove i kravu. Blesavci! Ne znaju da su volovi uškopljeni. Jelena je kupila 50 kg mesa za sve i još dovela nekakvog mišićavog diva. Ukupno, po mojoj procjeni, 150 kila mesa ovisno kako tko gleda. Gagbak je napravio roštilj, ali samo s 50 kg mesa za sve. I to je bilo dosta. Magu je Pakijan pretvorio u bika kako bi pomogao orati. Jadan mago je bio ushićen novom snagom, ali zato je na kraju samo svisnuo od umora. Eh, Mago moj, nijedno od nas nije više tak mlado.

Gđa Rivačeg došla je provjeriti da li poštujemo njezina pravila i bila zadovoljna. Rekla mi je da u malu luku za 2 dana dolazi poznati prorok Sveti Jebem! Bog ju blagoslovio, kako je ta žena divna. Povukla je nas posadu Rumgobblera sa strane u svoj magični zid i rekla nam da je gospon Rivačeg odlučio ići u rat protiv Gragale s Brozom. Pozvani smo da i mi budemo na njihovoj strani. Rekla nam je i svoje puno ime: Maresilvam Rivačeg. Povlašteni smo što smo si na “ti” sa tako utjecajnom i dragom ženom. Pitali smo ju za ono strašno biće koje nas je napalo. Rekla je da se to dogodi kada “mag ima veće ambicije nego moći”, što god to značilo. Za 7 dana je okupljanje brodova i skupni polazak. Iskreno, straši me to sve. Rat je uvijek bio tamo negdje daleko, a sada ćemo biti na prvim crtama. Neka nas Jezuš čuva!

Na hodočašću za Svetog Jebema sam srela sestru Mariju! Kako je bilo divno ponovo popričati s njom i moliti zajedno. Sveti Jebem je čak održao i propovijed. Nedostajala mi je ta sveta atmosfera - tišina u kojoj nitko ne priča, a osjeti se zajedništvo i ljubav. Ponekad usred noći osjetim to i na brodu. Kada moja dječica spavaju tihim snom, ostali paze na nas na palubi broda. Čuje se samo udaranje valova o trup broda, vjetar i Pakijanovo hrkanje. Ah, stvarno sam blagoslovljena.

U pripremi za rat, Pakian i Gagbak su se vodili drevnom pjesmom predaka koji su među prvima naselili Novi Kontinent - “Zapalit ću pola grada” dok su pokušavali izvježbati pravljenje Molotovljevih koktela. I ne, to nisu kokteli za piti. Razočarenje. Ja sam s Dordolom usavršila svoje vještine borbe s quatterstaffom.

Ljudi pričaju o našoj družini. Čula sam kada sam išla na tržnicu po začine. Zahvalni su što idemo u bitku boriti se za pravu stvar. To je stvarno prelijepo od njih što imaju vjeru u nas. KKK je na pravoj strani. Znam to.

Napokon je i naš brodić doplovio iz Pilbora. i naravno da su se od sreće valjda prebrzo pokušali uparkirati u luku. Zaletili su se prema gradu kao da već jesu u ratu, a luka je njihov neprijatelj. Kamikaze. Pakian ih je u zadnji čas usporio, ali su svejedno uspjeli odlomiti jedan kamen s rive. Barem ovaj put ne trebamo popravljati pramac! Luda djeca.

U ovih tjedan dana, izbjeglice iz Gragale su pristizale na sve strane. Bilo je teško gledati kako plaču za svojim domovima, ali me to dodatno uvjerilo da činimo pravu stvar. Rat je strašan, ali ne osjećati se sigurno u vlastitom domu je strašnije. Gđa Rivačeg, ovaj, Mare od milja, hoda po gradu u svojem ratnom oklopu kako bi svima ulila povjerenje i dala nam motivaciju. Na svojem oklopu ima Rivačegov znak, zlatne šavove, crveni šal oko vrata po kojem ju se odmah može prepoznati, plašt i tanki mač s drškom koja izgleda kao da je od istog tamnog čelika kao Jelenin Sudac Tame. Uistinu prelijepi prizor. Biti će čast boriti se uz takvog vođu.

Navečer je sastanak kapetana i prvih časnika u kasinu. Dogovorit će se oko svih pojedinosti. Gangino iskustvo će nam sada dobro doći - naučit će nas kako se pravilno boriti s topovima. Ja sam kapetanu predložila da se posada još jednom proveseli kako samo KKK zna, da se podigne moral. Ipak je dugo i opasno putovanje pred nama, a kad stignemo na odredište, bit će još opasnije. Trebamo sve 100% uz nas. Pepek nas je molio da pođe s nama. Želi braniti svoj dom. Naravno da ga nismo mogli odbiti. Selo će se snaći bez njega - Štefek će preuzeti.

Napomena tijekom ratovanja: svako malo zvati doma i provjeravati da firbolzi ne rade kaos u Rivačegu i da se drže pravila

Sestra Klarisa i umorni Mago

Brojač dana od zadnje nesreće: 0

Iskrala sam se za bakicom vidjeti čemu tolika strka oko tog Jebema. U zadnje vrijeme sve češće uhvatim samu sebe kako se igram s onim Jezuševim prstenom na ruci, ni sama ne znam zašto ga još nosim. Dobila sam odgovor na to pitanje, puno prije i direktnije nego sam se nadala. Nakon zajedničke molitve zabljesnula je jaka svjetlost i Jebem me bolno podsjetio na mog Healing Spirita. Još uvijek ne znam za sigurno izvor svojih moći, ali počinjem polako sumnjati na ovaj dugi niz slučajnosti nije baš slučajan. Bosun Rumgobblera

<---Prijašna sesija————————————————————————————————————————————————Sljedeća sesija--->