Nakon Jeleninog Teutinog govora imali smo nekoliko dana za proizvoljne aktivnosti u Črnjoj Muri. Umjesto da se pripremam za potencijalne spletke koje će mi moja predivna žena i moji 'prijatelji' prirediti na svadbi odlučio sam istjerati demona iz Bakice. Iz nekog razloga mislio sam da moram biti lukav oko načina bacanja magije, ali na kraju sam samo pitao Bakicu i ona je rekla da je sve oke.. ajmo reći da joj vjerujem.

Nakon toga sam na savjet kraljice presvetog grada Črnje Mure Jelene Teute otišao do crkve sv. Kupala kako bi saznao nešto više o bakičinom bogu Jezušu ( sumnjiv mi je taj lik ). Kupalo je nekakav bog alkohola, njegovi svećenici se kupaju u alkoholu dok piju alkohol, zanimljiva bagra. Taj posjet crkvi je bila dobra uvertira za momačku koja je slijedila za par dana, mislim da bi nas komotno mogli postaviti kao više svećenike toga reda nakon te noći ( nitko se ne sjeća ničega i možda je bolje tako ).

Da budem iskren nemam pojma kaj je ostatak ekipe delao tih par dana do svadbe, bio sam lagano paranoičan zbog vjenčanja. Ne radi samog vjenčanja već mogućnosti nepozvanih gostiju i tko zna čega, zamjerili smo se mnogo opasnih ljudi u zadnje vrijeme. Rekao bi da Renata nije svjesna u kaj se upušta, ali u ovih cijeli par tjedana koliko je poznajem i na temelju njenih članaka u Indexu mislim da će se super snaći :)

Uh par dana prije svadbe Bakreni Rivačeg zatvorio se za javnost, kuma se bome isprsila . Svi su, uključujući i mene, u zadnji tren se sjetili kupiti fensi obleku za svadbu. Majka je naravno bila spremna i ekstremno kratko roku je sašila predivno zeleno odijelo s zlatnim šavovima i detalj na kraju je bio broš zlatne grančice. Da vas ne zamaram detaljima idemo na dan svadbe.

Kum Pepek i ja smo se uputili prema Bakrenom Rivačegu, po putu smo sreli veselu skupinu gnomova tamburaša koje je predvodio moj stari pajdo Genza ( živjela Bakica i magična pošta, šteta što Franz nije stigao na svadbu ). Vesela povorka je stigla na ulaz i tu kreće show program. Jedan od vilenjaka koji rade na porti rekao mi je da kasnim na vlastitu svadbu i da me svi traže. Oke jesmo malo sporije hodali po putu ali ono nema teorije da kasnimo, za svaki slučaj ubrzanim korakom uletio sam kroz vrata.

Ono kaj je slijedilo je scena koju ne bi poželio ni najgorem neprijatelju……….. Dordol u vjenčanici glumi lažnu mladenku ( sve osobe koje mogu baciti neke vrste magije koja inducira noćne more evo vam doživotni izvor inspiracije ). Nakon tog šoka požurio sam do zvjezdarnice da vidim koji se vrog dešava. Mladenka #2 čekala je ispred oltara a pokraj nje gospon Rivačeg, nisam imao šanse. Mislim da sam iznojio iz sebe jedno 2kg dok se gospon Rivačeg nije smilovao i rekao da mladenka 'oteta', ajde Jožek je barem koristio iluzije da se maskira u mladu da nemam dodatne noćne more. Nakon što sam ulovio sekundu da razmislim sjetio sam se crvene kočije koju sam vidio krajičkom oka kako ide prema gradu. Kumek i ja smo krenuli u misiju spašavanja mladenke.

Kombinacijom druidskih magija i intuicije, čitaj sreće, uspjeli smo locirati kočiju koja se zaputila prema Severinu ( bedaci nisu mogli pobjeć u neku birtiju ili tak nešto ). Vozač je bio drugi portir, moram priznat tu sam već bio tankih živaca, uvjeravao me da sam fulao ceo fudbal i da me mladenka čeka pred oltarom. Nisam imao snage se raspravljati i išao sam otvoriti kočiju, uz plavi bljesak kočija se ispraznila i ja sam mogao vidjeti samo 4 prazne čaše šampanjca. Ah da teta Rivačeg zna pokoji trik, nekak mi se čini da se svima njima previše svidjela ova spačka.

Jadan Pepek me dopeljao natrag do Bakrenog Rivačega, stvarno je čovjek kum i pol. Ponovno sam došao do oltara i ovaj puta je narativ bio da je mladenka otišla i da je to to. Oči su mi počele lagano žmigati ko da imam mali moždani ali pokušao sam se sabrati. Moja izoštrena čula ko da su čula poznati smijeh skriven ispod neke magije. Došao sam do oltara i lagano stao na nevidljivu nogu, pokušao se pravit važan pa kao da ću se sada pokupiti ali bilo je prekasno da se izvučem iz ove precizno izvedene šale na moj račun.

U slijedećem trenutku ispred mene se pojavila savršena plava tieflingica u crvenoj haljini ukrašenoj šljokicama, uh ovaj polumaraton se definitivno isplatio. Ceremonija je napokon mogla krenuti, Mago i Micek su polaaaaagano donosili prstenje dok je Puflek i 8 vjeverica bacalo cvijeće di su trebali a i di nisu trebali. Nakon izreke zavjeta Bakica je završila ceremoniju i sve je bilo zapečaćeno poljupcem. Da ste me prije mjesec dana pitali kad bum se ženil rekel bi vam da si sjednete i nekaj spijete, ah to vam je život.

Pakica, navigator broda Rumgobblera i muž Renate Lučić

P.S: uopće nisam bio prisiljen dodati ovaj zadnji dio potpisa

<---Prijašna sesija————————————————————————————————————————————————Sljedeća sesija--->