Are we there yeeeeet ! Peti dan u ovom karavanu i dalje ne znamo tko mažnjava stvari, ali smo utvrdili da su glavni sumnjivci human i/ili elf ( također rade za onu čudnu ekipu iz odreda Zlatnog bureka ). Šef karavane „lagano“ pizdi, šefice ništa ne znaju, ona malo mrtva malo živa tiefling-ca pluta izvan svojeg tijela i nadgleda sumnjivce… dobro je sve.

Na malo više od pola puta smo stali u malom selu Ašpigeri (Srgoth), prije toga smo Junior ( moj novi firbolg kompa ) izmjenjivali priče o Đedi Jakovu ( NABAVITI MU KRASTAVCE !! ) te tehnikama razmjene medicinskih preparata za novce i kako da u isto vrijeme izbjeći službeno osoblje. Naravno kao smo bili u tom fazonu zapalili smo lulu mira.. nakon toga se desilo par zanimljivih stvari.

Za vrijeme stanke u selu čuo sam glas u glavi koji mi je rekao da sam skrenuo s puta, ali meni nije bilo ništa jasno pa na dobrom smo putu za Solitude. Nakon toga mi je glas pojasnio da moram prihvatiti svoju tamniju stranu i šta god ne. Skoro pa sam rekao da je od medicinskog preparata, ali zatim sam imao malo „prosvjetljenje“. Iza mene se pojavio neki oblik ( na trenutak sam mislio da mi vratila moja sjena ☹ ), ispostavilo se da je to bila božica Wee Jas ali je izgledala kao ja ( malo niža i mršavija, možda je to bila naznaka moje budućnosti :O ). U tom trenutku Junior i ja smo pobjegli prema šumi i kao u najboljim komedijama se zakucali svaki u svoje drvo. Dok sam se vraćao prema karavani, Learaha mi je dobacila još koju riječ o svojoj božici i zanimljivo valjda prvi puta od početka zajedničkog putovanja poslušao sam je duže od pola minute.

Put smo nastavili u normalnom i smirenom ritmu, ali kako se bližila večernja pauza bilo je jasno da moramo poduzeti nešto u vezi krađe. Nakon te noći zaključili smo da opet ne znamo ništa novog ( neke rošade po krevetima, Zlatni burek, ruke ispod plašta itd. ). Taktika je bila da sljedeću i posljednju večer prije našeg odredišta provedemo metodu „Objesiti ih za jajca“, malo barbarski ali efektivno.

Kako smo krenuli dalje pomislio sam da bi mogao možda riješiti dio slučaja. Uz pomoć svoje magije maknuo bi krinku sa jednog od sumnjivca, na kraju sam pogodio novu buksu di je lopov sakrio stvari. Izvrsnim taktičkom manevrom vrsnog glumca u režiji našeg kapetana Beograda šefica skoro ništa nije posumnjala. Zatim su jedna od kola počela ići u suprotnom smjeru i shvatili smo da je lopov human koji se dao u bijeg. Nakon par ispaljenih spell-ova i strijela u balvan brzo smo morali pronaći operativca Zlatnog bureka. Micek i ja u tandemu sokola i vjeverice bili smo nezaustavljivi ( zapravo skoro nas je drvo zaustavilo ali nema veze ), našli smo tragove koji su vodili do magije skrivenom tajnom podzemnom prostorijom.

Par magija, strijela i ostalih oružja kasnije uhvatili smo tog humana, zavezali ga i odveli natrag do karavane. Usput smo našli par zanimljivih magičnih predmeta ( za neke još nismo otkrili što rade ). I tako u daljini vidimo zidine Solituda što znači da naša misije pratnje dolazi kraju, operativca Zlatnog bureka čeka hladna ćelija , a nas pošteni odmor u pravoj sobi nakon skoro tjedan dana. Uf stvari su jednostavnije bile na moru, manje ukazanja, manje lopova, aaa trebam sjesti i razmisliti o svemu ovome.

P.S: nadam se da Elixa nije prodala, raznijela ili sl. brod i posadu.

Pakian, navigator broda Rumgobbler

<---Prijašna sesija————————————————————————————————————————————————Sljedeća sesija--->