U davno zaboravljenom dobu rodila se Mistril, božica svjetla i prirode. U tom primitivnom svijetu, njena bestjelesna svjetlost neprestano je lutala. Iako slabašna, ples njenog svijetla opčinio je svakog tko ju je upoznao. Kao magijom, te igre svjetlošću bile su sposobne očarati čak i druge bogove, do te mjere da su joj mnogi dali dio svoje moći samo kako bi predstava trajala malo duže ili ona sjala malo jače.

Ipak jednog dana, prestala je lutati te se vezala za božicu vječnog svjetla Sarenrae, pravim izvorom njenog svjetla kako ju zvala. Nažalost, to nije bila njena sudbina. Nakon što je stala u svom lutanju, ubrzo je oslabila te potom potpuno izgubila svoje male bljeskove u žarećim zrakama Sarenrae. Njena smrt odjeknula je cijelim svemirom.
Potaknuti novonastalim čarobnim fenomenima te njihovim kaosom, donesena je odluka o njenom oživljavanju. Potpomognuti zajedničkim snagama mnogih bogova, božica svjetla Sarenrae i bog prirode Veles uspjeli su u kreiranju božanstva. Svantevid joj je čak naknadno svojom moći podario znanja njene prethodnice, njena sjećanja.

Nažalost to nije bila Mistril koju su poznavali. Ona čak nije ni imala iste moći, sada prva i glavna božica Arkane; samoprozvana Mistra bila je svoja vlastita božica. S vremenom Mistra je sve teže usklađivala svoj vlastiti identitet sa prisilno ubačenim sjećanjima. Ubrzo je odlučila odbaciti tu zbunjenost i potpuno se predati magiji tako da odbaci čak i samu sebe. Plan nije upalio te neiskustvo u balansiranju ravnoteže magije samo je pogoršalo njenu situaciju te je završilo njenim samoubojstvom.
Ovaj put bogovi se nisu skupili. Ovaj put nisu ni trebali. Magija je nastavila živjeti i bez Mistre te kroz nju, ubrzo, nova božica Magije je rođena. Iako nikad direktna kopija prijašnje svaka nova Mistra potpuno se predala magiji, svaki put dodajući svoj vlastiti detalj.

Nevidljiva, neopipljiva, bešumna. Njen izgled je van naših osjetila, jedini koji ju mogu spoznati su bića toliko isprepletena s arkanom da osjećaju njenu krhku ravnotežu kao dio sebe. Najčešći opis koji imamo od tih bića je da je Mistra slična vjetrovima magije.

Podanike ove božice krasi ista karakteristika: opčinjenost magijom. Mnogi ju štuju u nadi da će im pomoći u njihovom učenjima. Drugi joj žrtvuju bogatstva kako bi se izvukli iz problema iz kojih ih samo čudo (ili magija) može izvući. Čak i mnogi koji znanošću odbacuju vjeru potiho joj zahvaljuju poslije svakog uspješnog napretka u polju Arkane. Njeni darovi na prvu nisu očiti kao kod nekih drugih bogova, ali sama magija je njen dar.

Za razliku od Mistril ova božica ima i drugu stranu. Odlučna učiniti sve za dobrobit magije i njeno očuvanje (odnosno ravnotežu) ova božica silovito reagira na njezinu zloupotrebu. Dapače, takve čini znaju odvesti Mistril u ludilo do te mjere da završi smrću prekršitelja, ali i Mistre. Srećom, ciklička priroda ove božice osigurava da nova božica uvijek dođe smirena.