Bog koj svoje korjene od kraja trećeg razdoblja. Nastao je nakon Živinog dijeljenja te se time smatra jednim od njene djece.
Kaos i bitka je obaveza štovatelja Erythnula. U svim bezbrojnim oblicima terora i patnje koje rat stvara, postoji čudna vrsta jedinstva. To je dio razloga zašto se Erythnul naziva Legijom. Bitka je ispit zasluga i snage, a život i smrt od mača je definicija dobrog života. Mnogi Erythnulovi štovatelji vjeruju da krv prolivena u borbi hrani njihovog boga, povećavajući njegovo ludilo i krvožednost. Određeni štovatelji vjeruju da su civili i slabi protivnici besmisleni i da njihovo ubijanje ne zasićuje njihovog boga niti dokazuje njihovu sposobnost; ubijanje onih nedostojnih ratničke smrti čak ljuti Erythnula. kaotičniji štovatelji, koji su daleko češći, ne slažu se, vjerujući da je svaki pokolj sakrament. Umirući krici nevinih su glazba za Erythnulove uši, crkvene himne na bojnom polju.

Erythnul ima dugogodišnje rivalstvo s Hextorom, jer je on ukrao Erythnulovu domenu rata. Kako jedan bog može ukrasti mjesto u panteonu drugog boga, nije poznato. S druge strane ima drevni savez s Baneom. Mnoga bića štuju oba boga, pogotovo odkad je Erythnul napustio panteon.

Duga crvena kosa spetljana u dredlokse koja mu raste gotovo do polovice leđa pada niz njegavo pogrbljeno tijelo prekriveno kratkom narančasto, smeđe, crnom dlakom. Ruke koje su zbog pogrbljenosti tek tik iznad poda nalikuju više na kanđe neke divlje zvijeri. Kanđe i na rukama i nogama nalikuju na one u jazavca. Glava mu je u obliku divljeg psa sa ogromnim očnjacima koji se preljevaju preko dnje usne. Glas mu je izuzetno nestabilan te poskakuje od visokih tonova do jako dubokih u toku jedne rečenice. Često sjedi u turskom sijedu na kamenom krugu usred kukuruznog polja. Sa pladnjem hrane i bokalima vina koji su viječito puni zahvaljujući brojnim goblinima koji pokraj njega izgledaju još manje.

Ovaj Bog se u ljudskoj mitologiji rijetko spominje. No u drugim kulturama, večinom onima goblinskog podrijetla se spominje kao spaistelj života. Njego utjecaj se proširio i na gnolovsku, orkovsku, trolovsku i ostale slične kulture. Jedino što u ljudskoj kulturi se o njemu spominje je kradljivac, voditelj zaluđenih skupina sa bijesnim idejama o svijetu koji su voljni umrjeti za svoja vjerovanja.

Erythnulovi svećenici nose odjeću boje hrđe. U svečanim prilikama nose bijele haljine, kako bi se bolje vidjele krvave mrlje na njima. Nose stilizirane maske koje simboliziraju mnoge aspekte Erythnula. U civiliziranim područjima mogu poticati pobunu i nemire, dok u divljini često vode skupine razbojnika. Svećenici Erythnula većinu svoje obuke dobivaju u velikim hramovima-tvrđavama u divljini. Stariji svećenici pokušavaju prestrašiti potencijalne inicijate da odustanu; oni koji opstanu nakon mnogih testova bivaju prihvaćeni u svećeništvo. Redovi Erythnulovog svećenstva su, od najnižeg do najvišeg: Pljačkaš, Otimač, Osvajač i Inkarnacija.

Jedna od često spominjatih priča je ona o goblinu XarXarKuSu koj je vrteći ogromnu čelićnu kuglu oko sebe poubijao preko trideset zaštitara kako bi mogao ukrasti zapečeni grah. Ne zato da nahrani obitelj već jer je njegovom klanu ponestalo hrane tjekom borbe hranom. Još dan danas se slavi kao legena u svojem klanu.