Često ga se naziva mladim suncem, ognjištem, čuvarem u noći. On je zaštitnik plamena i života. Poznat je kao dobroćudan, čak i nježan, ali i razarački bog. Uvijek spreman pomoći onima u nuždi i spaliti one koje osudi kao “problematične”. Također je bog pouzdanja i introspekcije - kažu da njegov plamen čisti sve nečistoće iz duše.

Tjekom jedne posebne razorne bitke Davora i Banea, Svantevid je pozvao pomoć Tyra da zajedno prekinu bitku i uvedu red. Nakon svog uspjeha sklopili su savez kako bi pokušali spriječiti da panteon rat slučajno dovede nova doba svojim razaranjem. Kao dokaz ovog saveza nastalo je mlado božanstvo Svarožić.

Prikazuje se kao gorući plamen nalik onom na vrhu svijeće.Dok govori plamen plamti i tiša, mijenja svoj oblik i svoju boju ovisno o raspoloženju. Može biti od duboko zeleni, preko plave do jarko narančaste. Oko njega ugodno je toplo, a pokusa li ga netko čista srca dotaknuti, neće se opeć.

Zbog svoje mladosti ne spominje se često u folkloru, ali postoje urbane legende o “Plamenu koji izgara sumnje”. Štuju ga raznovrsne skupine - od majki koje mole za zaštitu svoje djece koja su daleko do bandita koje svoje dogovore ne pečate krvlju već vatrom istine. Također postoji običaj mladih parova koji preskaču plamen kako bi “spalili” nevjeru i sumnje.

Svećanici ovog boga su rijetki - organizirano štovanje ove religije je još u povojima te se štovanje uglavnom obavlja individualno ili u sklopu kućanstva. Najčešće se žrtve bogu pridonose na kućnom ognjištu ili posebnoj lomači ako je osoba na putu.

Postoje teololozi koji tvrde da svarožićeva dobrota je vezana isključivo za njegovu mladost. Nadalje, da će ovaj plamićak jednog dana odrasti u oganj koji će gutati svijetove i time ispuniti Svantevidovo proročanstvo o njegovom pokoravanju sve 4 strane svijeta. Ni bogovima nije poznato koliko ima istine u tome, ali ovaj bog će zasigurno još dugo ostati pod budnim okom oba svoja oca - iako možda iz različitih razloga.