Najveća zmija, Gospodar otrova, Mrtva Sijena. Ovaj bog nosi mnoga imena i još više specijalnosti. Razlog tomu je jednostavan: ako želiš preživjeti, ne postoji beskorisna vještina. Ovo pogotovo vrijedi za mračna podzelja, a nitko ne zna što “ubi ili budi ubijen” znači bolje od Gospodara otrova.

Debelo tamno perije krasi glavu ovoga Boga, Njegove oči su poput dva crna ispolirana opsidiana. Po tijelu mu između perija rastu cvijetići nalik visibabama koje svietle svijetlo plavom bojom i mnogobrojne gljive. Nalikuje sovi, a ispod onoga što bi bila krila nalazi se još par anoreksičnih ljudskih ruku izuzetno bljede put.

Zehir ima dugu povijest prijezira prema novijim bogovima. Primarno iz razloga nametanja na neku od njegovih domena. Prijestupnici uključuju više božanstva, između ostalog Umbrusa koji je preuzeo domenu zmajeva iz šire domene reptila. Također tu je i Shar kao bog mraka, skrivenih radnji i podzemlja.

U mitologiji civiliziranih rasa spominje se često kao neprijatelj “dobrih” bogova poput Gromovnika, Sarenrae ili Pholtusa. Što se tiče divljijih rasa on se smatra stvarateljem te zemljanim ocem. Njemu se prepisuje stvaranje mnogih čudovišnih reptila, osobito velikih zmija.

Štovanje Zehira općenito je zabranjeno u civiliziranim zemljama, kao što je slučaj s većinom zlih bogova. U javnosti je lako odbaciti Zehirove darove. Međutim, sami u sjeni, ljudi obično dobrog srca ponekad šapuću očajničke molitve ovom bogu tame. Kao gospodar ubojica, Zehir blagosilja one koji ubijaju; ne mari za motive ubojice niti razmišlja o tome je li sudbina žrtve zaslužena. Neki mrmljaju da ubojice ne moraju moliti Zehira za pomoć ako žele da on to primijeti, jer on zna kada se čovjeku u glavu uvuku misli o ubojstvu.

Nepoznato je da li je Perun prvi bog gromovnik i ako je uopće postojao prethodnik, kako je on umro. Ipak postoje teolozi koji optužuju Zehira za njegovo ubojstvo, odnosno bar njegovu upletenost. Krv Zehira navodno je dovoljno otrovna da može ubiti čak i boga te je upravo ta krv najvjerojatnije oružije ubojstva.